etva

25. 11. 2013.

“Da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu.” (Efežanima 2,7)

Tko dopusti da kroz njegovo srce i život teče rijeka Božjih blagoslova na druge, i sâm će biti bogato nagrađen. …
Kristova milost u duši razvija karakterne osobine suprotne sebičnosti, koje će očistiti, oplemeniti i obogatiti život. Dobra djela, učinjena u tajnosti, čvrsto će povezati srca i još ih bliže dovesti srcu Onoga od koga potječe svaka plemenita pobuda. Male pažnje, mala djela ljubavi i požrtvovnosti kojima život zrači neprimjetno, kao što se miris neprimjetno širi iz cvijeća, čine velik dio životnih blagoslova i sreće. Na kraju će biti utvrđeno da se samoodricanje za dobro i sreću drugih, iako se na ovome svijetu malo cijeni i ne preporučuje, na Nebu priznaje kao znak našega jedinstva s Kristom, Kraljem slave, koji je bio bogat, a zbog nas je osiromašio.
Djela milosrđa mogu biti učinjena u tajnosti, ali se ne može skriti njihov utjecaj na karakter onoga tko ih je učinio. Kad budemo cijelim srcem radili kao Kristovi sljedbenici, srce će biti tijesno povezano s Bogom; kad Božji Duh bude djelovao na naš duh, u duši će, kao odgovor na božanski dodir, nastati sveti sklad.
Tko zarađene talente daje onima što su se mudro koristili povjerenim darovima, radosno prima službu svojega vjernog naroda u Ljubljenome, čijom su je milošću i silom oni obavili. Oni koji su nastojali razviti i usavršiti kršćanski karakter, poboljšavajući svoje sposobnosti dobrim djelima, požnjet će u budućem svijetu ono što su sijali. Djelo započeto na Zemlji bit će završeno u uzvišenijem i svetijem životu, koji će trajati cijelu vječnost. (Isusov govor na Gori, str. 112—114)
Onaj koji je “bogat za sve koji ga zazivlju”, rekao je: “Dajite, pa će vam se davati….” (Rimljanima 10,12; Luka 6,38) … Svaka žrtva koja je učinjena u Njegovoj službi bit će nagrađena prema “izvanrednom bogatstvu svoje milosti”. (Efežanima 3,20; 2,7) (Isusov život, str. 189)