Generalna-2015

Evo, On dolazi!

Duhovna poruka iznesena u nedjelju ujutro 5. srpnja 2015.

Neale Schofield

 

Biti spreman iskusiti slavu

Stojim na visokom balkonu koji gleda na najpoznatiju luku grada Sydneya u Australiji. Lijevo se vidi valolika bijela sidnijska Operna kuća. Ispred mene je Harbour most, sa svojim velikim lukom u obliku polumjeseca. Ispod mene su tisuće i tisuće ljudi. Zadnja je večer stare godine, i uskoro će ponoć, a Sydney je spremio spektakl za pamćenje.

Ovo je tako glasno! Tu ima više od sedam metričkih tona eksploziva. Pedeset dva broda nose 11000 kutija vatrometa; 25000 ‘raketa kometa’ i 100000 eksplozivnih raketa lete u zrak. To se zove snaga – mogu je osjetiti!

Ovo je nevjerojatan spektakl. Ali razmišljam nekoliko trenutaka. Ako je ovo impresivno, zamislite kakav će tek biti Drugi dolazak! Poput ovih vatrometa, skori Isusov povratak će biti stvaran, bit će glasan, i bit će najspektakularniji događaj u zemaljskoj povijesti. Svaka pojedina osoba na Zemlji će ju vidjeti.

Kako će On doći?

Neki ljudi će biti jako iznenađeni. Zašto? Zato jer trenutno postoji široko raširena pomutnja u vezi toga kako će se, ili hoće li se uopće, Isus vratiti. Ovi različiti pogledi nisu samo tamo negdje u društvu. Oni se sve više uvlače u crkvu.

Židovi žarko iščekuju prvi Mesijin dolazak. Jedan od velikih židovskih filozofa je izjavio: „Čvrsto vjerujem u Mesijin dolazak; i, iako On može okasniti, svakodnevno se nadam Njegovom dolasku.“[1]

Mnogi budisti, hindusi i muslimani također vjeruju u dolazak nadnaravnog bića.

Budistička tradicija naučava da će se oceani uskoro povući i da će Maitreya sići da bi donio svoju duhovnu istinu, mudrost i blagoslove. Neke hinduske sljedbe naučavaju da će se sâm Višnu utjeloviti kao Kalki. Pojavit će se u oblacima s mačem u svojoj ruci, jašući na bijelom konju. Porazit će zlo i uvesti svijet u zlatno doba mira.

Kuran aludira na Isusov povratak. ‘Prorok’ Isus će sići negdje na Bliski Istok, možda u veliku džamiju u Damasku, možda u Meku, ili možda čak u Omarovu džamiju u Jeruzalemu. No, oko jednog aspekta se svi muslimani slažu: Isus će se pojaviti na planetu Zemlji.

A kako je s kršćanskom vjerom? Većina kršćana vjeruje u Isusov drugi dolazak. Ali ideje o tome kako će se On vratiti izrazito se razlikuju među sobom.

Michelangelova freska

Kad uđete u Sikstinsku kapelu, rimokatolički pogled na Drugi dolazak vam je odmah pred očima. U središtu Michelangelove freske Posljednji sud nalazi se snažan, mišićavi Isus. Marija je odmah pored Njega. Okružen je svecima. Ako baš hoćete, Drugi dolazak baš i ne izgleda kao sretan događaj za svakoga. Skupina anđela trubi kako bi podigla mrtve. Gabriel drži tanku knjigu spašenih. Ogromnu knjigu izgubljenih drži drugi anđeo.

Oni koji izlaze iz svojih grobova Isusu s desne strane uzeti su od anđelâ na nebo. Neke od njih vuku za njihove krunice – to neće biti udoban put! Ljudi Isusu s lijeve strane na putu su za vječni pakao. Možemo vidjeti kako ih anđeli guraju dolje dok ih demoni grebu i guraju prema vatri. Posuđujući od poganske mitologije, Michelangelo oslikava izgubljene kako se prevoze u brodu s demonskim likom koji grešnike protiv njihove volje tjera u pakao.

Kada gledamo ovu zapanjujuću fresku, vidimo događaj koji se bavi prvenstveno sudom. Impresivan je. Moćan je. Ali daleko je od radosnog.

Nema tajnog uznesenja

Protestanti imaju vrtoglavi spektar vjerovanja o Drugom dolasku, ali pogled o uzlasku svetih je ovaj – tajno uznesenje, Drugi dolazak u dva čina. Prvi čin je tajno uznesenje, tijekom kojeg pravednici nestaju sa Zemlje i uzeti su na nebo. Nakon ovog uznesenja bit će sedam godina velike nevolje. A zatim Isus dolazi u svem svojem sjaju i uspostavlja svoje kraljevstvo na planetu Zemlji.

Drugi dolazak je najveći događaj u povijesti čovječanstva.

Ovakvo vjerovanje odlično prodaje knjige i nekoliko profitabilnih filmova. Ali je li išta od ovoga usklađeno s Biblijom? Niti jedno zrnce. U Bibliji Drugi dolazak nikako nije tajan. Ovako ga Biblija opisuje: „Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko“ (Otk 1,7).[2]

Dakle, znamo da će Isus doći osobno, vidljivo, i globalno, doslovno: „gledat će ga svako oko“. Što još Biblija kaže? „I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.“ (Mt 24,30,31)

Isus će se vratiti sa silom i velikom slavom. Mnogo bolje od novogodišnjeg vatrometa! To će biti poput munje koja sijevne preko neba s istoka na zapad. Anđeli će sakupiti sav Božji narod; jedan narod na jednom mjestu u jedno (isto) vrijeme.

Možda najpoznatiji tekst o Drugom dolasku kaže: „Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.“ (1. Sol 4,16.17)

Pri Drugom dolasku, Isus će podići pravedne iz mrtvih. A zatim će svatko od nas susresti Isusa na nebu. Drugi dolazak je najveći događaj u ljudskoj povijesti.

Zato je poruka o Drugom dolasku u središtu misije Adventističke crkve. To je ono za što ja živim. To je ono što čini da moje srce kuca.

Druga strana

Tragično, postoji druga strana Drugog dolaska.

Zamišljam kako su Isusove usne drhtale kada je rekao: „tada će proplakati sva plemena zemlje.“ (Mt 24,30)

Jedna od najpoznatijih slika svih vremena je Krik Edvarda Muncha. Otišao sam u Norvešku da vidim ovo proganjajuće remek-djelo. Munch je na okvir Krika napisao sljedeće riječi: „Moji prijatelji su nastavili hodati, a ja sam ostao stajati dršćući od tjeskobe – i osjetio sam beskrajni vrisak kako prolazi kroz prirodu.“ Munch nije govorio o Drugom dolasku, ali mislim da je uhvatio nagovještaj mučne stvarnosti koju će izgubljeni iskusiti.

Ellen White u Velikoj borbi kaže da su jauci i krikovi zlih tako stravični da nadglasavaju zvuk elemenata. I to u vrijeme kada je Zemlja, prema Pismu, u stanju gotovo nezamislivih konvulzija.

Kada čitam ove riječi, proganjaju me. Zašto smo tako indiferentni dok je cijena tako zapanjujuće visoka? Ljepota vječnog života, potpune ljubavi i mira s našim Ocem na nebu, ili nesnosna muka propuštanja svega za ništa. Kao adventisti sedmog dana, moramo učiniti sve što je moguće da bismo spasili svaku dušu za kraljevstvo, kako nikada ne bi morala proći kroz ovo iskustvo.

Jedne noći sam imao san. Sanjao sam da sam živ pri Drugom dolasku. Vidio sam Isusov povratak i bio sam na putu za nebo. Dakle, bio je to dobar početak.

Na putu za nebo, jurili smo pokraj planetâ i došlo je vrijeme za subotu. Isus nas je zaustavio, i sjeli smo za masivan stol kako bismo imali poseban subotnji ručak.

Ovo nije bio običan subotnji zajednički ručak, bila je to najveća zamisliva gozba. Sve je izgledalo neodoljivo ukusno.

Kada sam sjeo, počeo sam gledati ljude koji me okružuju. Započeo sam razgovor s osobom koja je sjedila pored mene i upitao je kako se zove. Rekao je: „Ja sam Martin Luther.“ Stvarno?

„Posjetio sam mjesto gdje si živio. Mjesto gdje si propovijedao. Mjesto gdje si pribio 95 teza“, odgovorio sam uzbuđeno. „Pričaj mi što ti se još sve dogodilo!“ I tako je Martin Luther počeo iznositi priču za pričom. Ja sam sve doslovno upijao.

Zatim sam se okrenuo osobi s moje druge strane i upitao: „Kako se ti zoveš?“

„Ja sam Jan Hus“, odgovorio je.

„Vau! Vidio sam mjesto na kojem si spaljen na lomači. Ti si moj junak. Reci mi kako si imao hrabrosti umrijeti za Isusa? Što ti je prolazilo umom dok su palili vatru ispod tebe?“ I on me je zadivio svojih pričama.

Tada sam pogledao osobu preko puta stola. Upitao sam: „Kako se ti zoveš?“

„Ja sam Ivan Krstitelj.“

„Nemoguće! Stvarno? Isus je rekao da si ti najveći čovjek koji je ikad živio. Sve si dao za Isusa!“

Zatim sam pogledao čovjeka točno preko puta mene. Nije izgledao impresivno, pa sam ga upitao neformalno: „Tko si ti?“

Na moje začuđenje, odgovorio je: „Ja sam apostol Pavao.“

Nisam mogao vjerovati svojim ušima. „Reci mi nešto o svojim misionarskim putovanjima. Kako je bilo doživjeti brodolom? Biti pretučen, kamenovan?“

Bio sam tako zanesen ovim ljudima i njihovim pričama – a onda je Pavao pogledao ravno u mene. Upitao me je: „Kako je tvoje ime?“

„Ja sam Neale“, odgovorio sam, znajući vrlo dobro da to nikome od njih neće značiti ništa.

Zatim me je Pavao pogledao u oči i upitao: „Reci mi, Neale, što si ti učinio za Isusa?“

Bio sam tako šokiran da sam se probudio u hladnom znoju. Zašto? Zato što sam shvatio koliko je sebičan moj život bio. Moje vrijeme, moja sredstva, moj glavni fokus, bio je na meni, a ne na Kristu. Bilo mi je vrlo očito: nisam spreman za Isusov dolazak! Nije se radilo o tome što sam učinio ili nisam učinio. To je bio samo simptom.

Radilo se o sljedećem: za mene je Isus samo jedan dio života; za ljude poput Luthera, Husa, Ivana Krstitelja i Pavla, Isus je bio njihov život. Za mene, Isus bi se vratio kao poznanik; za ove ljude, On bi se vratio kao prijatelj.

Želim biti spreman

Taj san mi je pomogao da se probudim i osvijestim o svom bijednom duhovnom stanju. Predao sam cijeli svoj život Bogu i odlučio živjeti za Isusa svakim atomom svoga bića. Te noći sam prihvatio Isusa kao svog Gospoda, Spasitelja i najboljeg prijatelja. Danas imam strast koja me goni: osigurati da Kristova žrtva ne bude uzaludna. Želim da svaka pojedina osoba na ovom planetu bude na nebu. Ne želim da niti jedna osoba to propusti. Jer znam da je svatko, baš svatko, od neprocjenjive vrijednosti.

Sada čeznem za Isusovim drugim dolaskom. Čeznem za danom kada ćemo pogledati gore i reći: „Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spasit će nas“ (Iz 25,9; DK).

 

Neale Schofield je direktor Adventističke medijske mreže Južnopacifičke divizije, smještene u gradu Wahroonga, u New South Walesu u Australiji. Svrha njegovog života je zadobivanje duša, a posebno se usredotočuje na upotrebu umjetnosti i kreativnosti za širenje evanđelja


[1] Moše ben Maimonides: Trinaest članaka vjere

[2] Ako nije drukčije navedeno, korišteni prijevod je Jeruzalemska Biblija (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2011.).


Komentiraj