Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 1”.
1 I dogodi se — godine tridesete, mjeseca četvrtoga, petoga dana u mjesecu — dok sam ja bio među prognanicima na rijeci Kebaru, da se otvoriše nebesa i ja ugledah viđenja od Boga. 2 Petoga dana toga mjeseca (bilo je to pete godine sužanjstva kralja Jojakina) 3 riječ Gospodnja snažno dođe na svećenika Ezekiela, sina Buzijeva, u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru; i dođe ondje na nj ruka Gospodnja. 4 I pogledah, kad gle: sa sjevera pristizaše olujni vihor — veliki oblak s plamtećim ognjem i sjajem oko sebe — a isred njega nešto bojom nalik jantaru, isred ognja. 5 Isred njega pojavi se i lik četiriju bića; a ovo bijaše njihov izgled: imali su lik čovjeka. 6 I svaki od njih imaše četiri lica, i svaki četiri krila. 7 I noge njihove bijahu noge ravne, a stopala nogu njihovih kao stopala nogu telećih; i sjajili su poput boje ulaštene mjedi. 8 Pod krilima njihovim, na njihove četiri strane, bijahu ruke čovječje. I svaki od njih četvorice imaše svoja lica i krila svoja. 9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, nisu se okretali; svaki je išao prȁvo naprijed. 10 A obličje lica njihova bijaše ovakvo: svaki od njih četvorice imao je lice čovječje i svaki od njih četvorice imao je zdesna lice lavlje, i svaki od njih četvorice imao je slijeva lice volujsko i svaki od njih četvorice imao je lice orlovsko. 11 Tako su izgledala lica njihova. A krila im se pružahu uvis; po dva od svakoga spajahu se jedno s drugim, a dvama pokrivahu svoja tjelesa. 12 I svaki je išao prȁvo naprijed; kamo bi krenuo duh, išli bi i oni, ne okrenuv’ se idući. 13 A obličje tih bića bijaše ovakvo: izgled im bijaše kao goruće ognjeno ugljevlje, kao izgled zublji koje su se kretale među bićima. A oganj bijaše sjajan, i iz ognja izlažaše munja. 14 I bića trčahu i vraćahu se, kao pojavak munje. 15 I dok sam ja promatrao bića, gle: uza svako biće, s četiri lica njegova, bijaše na zemlji po jedan kotač. 16 Izgled kotačā i izradba njihova bojom bijaše nalik berilu, i svaki od njih četiri bijaše istoga obličja. A izgled njihov i izradba njihova bijaše kao da je kotač u kotaču. 17 Kad bi išli, išli bi u sva svoja četiri smjera, ne okrećuć’ se idući. 18 A naplatci njihovi, oni bijahu tako visoki i strašni; i naplatci njihovi bijahu puni očiju, sve uokolo njih četiriju. 19 I kad bi bića krenula, krenuli bi uz njih i kotači; a kad bi se bića podigla sa zemlje, podigli bi se i kotači. 20 Kamo bi krenuo duh, tamo bi išli i oni, jer je išao duh; i kotači bi se podizali usporedo s njima, jer duh bića bijaše u kotačima. 21 Kad su ona krenula, krenuli bi i kotači, a kad su stala, stali bi; kad su se pak podigla sa zemlje, podigli bi se i kotači usporedo s njima, jer duh bića bijaše u kotačima. 22 A obličje svoda nad glavama bića bojom bijaše nalik čudesnom ledcu; svod se sterao ponad glava njihovih. 23 A pod svodom se njihova krila raskriliše prȁvo jedno prema drugome; svakomu po dva pokrivahu s jedne strane i svakomu po dva pokrivahu s druge strane njihovih tjelesa. 24 I dok su išli, čuo sam šum krila njihovih, kao šum mnogih voda, kao glas Svemogućega; zvuk huka kao zvuk vojske. Kad bi se zaustavili, spustili bi krila svoja. 25 I dođe glas sa svoda koji bijaše nad njihovim glavama; kad su se zaustavili, spustili su krila svoja.26 A ispod svoda koji bijaše nad njihovim glavama bijaše obličje prijestolja, izgledom nalik kamenu safiru; i na tom obličju prijestolja, gore na njemu, bijaše obličje izgledom nalik čovjeku. 27 I od pojavka bokova njegovih pa naviše vidjeh nešto bojom nalik jantaru, iznutra sve uokolo izgledom nalik ognju, a od pojavka bokova njegovih pa naniže vidjeh nešto izgledom nalik ognju; a sve oko njega bijaše sjaj. 28 Kao izgled dúge što se u dan kišni pojavi u oblaku, takav bijaše izgled toga sjaja sve uokolo. Bijaše to izgled obličja slave Gospodnje. I kad pogledah, padoh na lice svoje; i začuh glas koji govoraše.