Ezekiel 11

Vjerujte Njegovim prorocima Biblija 5. 04. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 11”.

1 Tada me Duh podiže i odnese me na istočne dveri Doma Gospodnjega, što su okrenute k istoku; i gle, na ulazu dveri bijaše dvadeset i pet ljudi, a među njima vidjeh Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, glavare puka. 2 I reče mi: »Sine čovječji, ovo su ljudi koji smišljaju bezakonje i daju zle savjete u ovome gradu, 3 koji kažu: ‘Nije još blizu vrijeme da gradimo kuće. Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.’ 4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji.« 5 Tada se na me spusti Duh Gospodnji i kaza mi: »Reci: Ovako veli Gospod: ‘Tako si govorio, dome Izraelov, ali ja poznajem misli srca vašega. 6 Umnožiste pobijene svoje u ovome gradu i ulice njegove napuniste pobijenima.’ 7 Zato ovako veli Gospodin Gospod: ‘Pobijeni vaši koje pobacaste sred ovoga grada, oni su meso, a on je kotao; ali vas ću izvesti iz njega. 8 Mača se bojite, i mač ću na vas dovesti’, riječ je Gospodina Gospoda. 9 ‘Vas ću dakle izvesti iz njega, i predat ću vas u ruke tuđincima i izvršiti sudove nad vama. 10 Od mača ćete pasti. Sudit ću vam na međi Izraelovoj, i spoznat ćete da sam ja Gospod. 11 Ovaj grad neće vam biti kotao niti ćete vi sred njega biti meso, nego ću vam suditi na međi Izraelovoj. 12 Tako ćete spoznati da sam ja Gospod; jer niste hodili po mojim odredbama i uredbe moje niste izvršavali, nego ste postupali po uredbama naroda što su oko vas.’« 13 I dogodi se, dok sam prorokovao, da umrije Pelatja, sin Benajin. A ja padoh na lice svoje te zavapih snažnim glasom i rekoh: »Jao, Gospodine Gospode! Zar ćeš ti sasvim dokrajčiti ostatak Izraelov?« 14 I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 15 »Sine čovječji, ti, tvoja braća, ljudi iz roda tvojega i sav dom Izraelov, svi oni su tȋ kojima stanovnici Jeruzalema govore: ‘Držite se podalje od Gospoda! Nama je ova zemlja dana u posjed.’ 16 Zato reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ako ih i odagnah među pogane i ako ih i rasprših po zemljama, ipak ću im zakratko biti svetište u zemljama u koje su otišli.’ 17 Stoga reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: I skupit ću vas iz pukova, i sabrat ću vas iz zemalja u koje bijaste raspršeni — i dat ću vam zemlju Izraelovu.’ 18 A kad onamo dođu, uklonit će iz nje sve njezine gnusobe i sve grozote njezine. 19 I dat ću im jedno srce, i nov duh stavit ću u njih; i uklonit ću iz tijela njihova srce kameno, i dat ću im srce mesno, 20 da bi hodili po mojim odredbama, i uredbe moje držali i vršili ih. I oni će biti moj puk, a ja ću njima biti Bog. 21 A onima čije srce ide po želji njihovih gnusoba i grozota njihovih, put njihov svalit ću na glavu njihovu’, riječ je Gospodina Gospoda.« 22 Nato kerubi podigoše krila svoja i kotače uz njih; a slava Boga Izraelova bijaše odozgo nad njima. 23 I podiže se slava Gospodnja isred grada, i zaustavi se na gori što je istočno od grada. 24 A mene Duh podiže, i u viđenju me Duhom Božjim ponese prognanicima u Kaldeju. Tada se viđenje koje sam gledao podiže od mene. 25 A ja ispripovjedih prognanicima sve što mi Gospod bijaše pokazao.