Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 12”.
1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 2 »Sine čovječji, ti boraviš usred doma buntovničkog, koji ima oči da vidi, a ne vidi, ima uši da čuje, a ne čuje — jer oni su dom buntovnički. 3 Zato ti, sine čovječji, spremi sebi prognanički zavežljaj pa kreni danju u prognanstvo njima naoči; i idi u prognanstvo iz svojega mjesta u drugo mjesto njima naoči. Možda će oni uvidjeti da su dom buntovnički. 4 I iznesi danju svoj zavežljaj, njima naoči, kao zavežljaj prognanički; a noću ti izađi, njima naoči, kao oni što odlaze u prognanstvo. 5 Njima naoči prokopaj sebi zid, pa ga iznesi kroza nj. 6 Njima naoči uprti ga na ramena i iznesi u tamu. Lice svoje pokrij da ne vidiš zemlju, jer sam te postavio kao znak domu Izraelovu.« 7 I ja učinih tako kako mi bijaše zapovjeđeno: danju iznesoh svoj zavežljaj, kao zavežljaj prognanički, a noću si rukom prokopah zid; iznesoh ga u tamu i ponesoh na ramenima njima naoči. 8 A ujutro mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 9 »Sine čovječji, nije li ti dom Izraelov, dom buntovnički, rekao: ‘Što ti to radiš?’ 10 Reci im: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ovo je proročanstvo o knezu u Jeruzalemu i svemu domu Izraelovu, onima koji su među njima.’ 11 Reci: ‘Ja sam vam znak: kako sam ja učinio, tako će njima biti; u prognanstvo će ići, u sužanjstvo.’ 12 A knez koji je među njima ponijet će na ramenima zavežljaj u tamu i otići. Prokopat će zid da kroza nj zavežljaje iznesu. Knez će lice svoje pokriti, tako da okom on zemlju ne vidi. 13 I razapet ću nad njim mrežu svoju, i uhvatit će se u moju zamku; i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku, ali je on neće vidjeti iako će ondje umrijeti. 14 Razasut ću u svaki vjetar i sve koji su oko njega, pomoćnike njegove i sve čete njegove, i trgnut ću mač za njima. 15 I spoznat će da sam ja Gospod kad ih raspršim među narode i kad ih razaspem po zemljama. 16 Ali ću među njima jedan broj ljudi poštedjeti mača, gladi i kuge, da među poganima, kamo budu otišli, kazuju sve svoje gnusobe. I spoznat će da sam ja Gospod.« 17 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 18 »Sine čovječji, kruh svoj jedi u drhtanju, i vodu svoju pij u zebnji i zabrinutosti. 19 I reci puku zemaljskom: ‘Ovako veli Gospodin Gospod o stanovnicima Jeruzalema u zemlji Izraelovoj: Kruh svoj jest će zabrinuto, i vodu svoju pit će sa strepnjom, jer će im zemlja opustjeti ostavši bez svega što je u njoj zbog nasilja svih onih koji u njoj žive. 20 I gradovi koji su nastanjeni bit će opustošeni, i zemlja će biti pusta. Tada ćete spoznati da sam ja Gospod.’«21 I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 22 »Sine čovječji, kakva vam je to uzrečica o zemlji Izraelovoj govoreći: ‘Odužiše se dani i svako se viđenje izjalovi’? 23 Zato im reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Učinit ću da ta uzrečica nestane, i neće je više navoditi kao uzrečicu u Izraelu.’ Nego ti njima kaži: ‘Približiše se dani i ispunjenje svakoga viđenja. 24 Jer neće više biti nijednoga lažnog viđenja ni laskavog proročanstva usred doma Izraelova. 25 Jer ja, Gospod, govorim, a riječ što je budem govorio, ispunit će se, neće se više odgađati. Jer još za vaših dana, dome buntovnički, izgovorit ću riječ i izvršiti je’, riječ je Gospodina Gospoda.« 26 I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 27»Sine čovječji, evo što kaže dom Izraelov: ‘Viđenje što ga ovaj imade ispunit će se poslije mnogo dana, i on prorokuje za daleka vremena.’ 28 Zato im reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Nijedna od mojih riječi neće se više odgađati, nego će se riječ što je budem govorio ispuniti’, riječ je Gospodina Gospoda.«