Ezekiel 16

Vjerujte Njegovim prorocima Biblija 10. 04. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 16”.

1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 2 »Sine čovječji, obznani Jeruzalemu gnusobe njegove 3 i reci: »Ovako Gospodin Gospod govori Jeruzalemu: ‘Po svom podrijetlu i po rođenju svojemu ti si iz zemlje kanaanske; otac je tvoj Amorejac, a mati tvoja Hetitkinja. 4 A o rođenju tvojemu, na dan kad si rođena, pupkovina ti ne bje prerezana i vodom ne bje oprana za očišćenje; ni solju nisi osoljena bila, ni u povoje povijena. 5 Nijedno te oko nije požalilo da ti učini bilo što od toga, da se sažali na te, već si bila bačena na otvoreno polje da se gnušaju nad dušom tvojom u dan rođenja tvojega. 6 A ja prođoh kraj tebe i vidjeh te gdje se u krvi svojoj koprcaš. I rekoh ti dok si još u krvi svojoj bila: ‘Živi!’ I rekoh ti dok si još u krvi svojoj bila: ‘Živi!’ 7 Učinih te brojnom kao izdanke u polju; a ti si porasla i poodrasla, i ušla u dob najljepših uresa: dojke ti nabubrile i kosa ti narasla, al’ još si gola i razodjevena bila. 8 A ja prođoh kraj tebe i pogledah te; i gle, dob tvoja bijaše dob ljubavi. I raširih nad tobom skute svoje i pokrih tvoju golotinju. I prisegoh ti, i uđoh u savez s tobom«, riječ je Gospodina Gospoda, »te moja postade. 9 Onda te oprah u vodi i krv tvoju saprah s tebe, pa te uljem pomazah. 10 I odjenuh ti vezenu odjeću, i nazuh ti obuću od jazavčje kože; i uvih te u lan, i pokrih te svilom. 11 I uresih te uresima, i stavih narukvice na ruke tvoje i lančić oko vrata tvojega. 12 Stavih i grivnu na tvoj nos i naušnice na tvoje uši i prekrasnu krunu na glavu tvoju. 13 Tako si se nakitila zlatom i srebrom, a odjeća tvoja bješe od lana i svile i vezena platna. Hranila si se finim brašnom i medom i uljem; i bila si vrlo, vrlo lijepa, i dospjela do kraljevstva. 14 I glas o tebi pronio se među poganima zbog ljepote tvoje; jer to je savršenstvo potjecalo od moje krasote što je stavih na te«, riječ je Gospodina Gospoda. 15 »Ali ti si se pouzdala u svoju ljepotu i zbog glasa svojega odala se bludu; i izlijevala si svoja bludničenja svakomu prolazniku, njegova si bila. 16 I od haljina si svojih uzimala, i šarene si uzvišice pravila, i na njima se bludu odavala. Takvo što se nije zbilo nit’ će ikada biti. 17 I prekrasni svoj nakit, što ti ga ja dadoh, od zlata mojega i od srebra mojega, uzimala si i pravila sebi muške likove da bi s njima bludničila. 18 Uzimala si i svoju vezenu odjeću i njome ih pokrivala; a moje ulje i moj kȃd stavljala si pred njih. 19 I hranu moju što je tebi dadoh — fino brašno i ulje i med, kojima te hranjah — i to si pred njih stavljala na ugodan miris. Tako je bilo«, riječ je Gospodina Gospoda. 20 »Još si uzimala i svoje sinove i kćeri svoje, što si ih meni porodila, pa si ih njima za hranu žrtvovala. Malo li ti bijaše tvojega bludničenja 21 te si i sinove moje klala i davala ih da se za njih provedu kroz oganj? 22 I uza sve svoje gnusobe i bludničenja svoja nisi se spominjala danā svoje mladosti kad si bila gola i razodjevena, koprcajući se u krvi svojoj. 23 I dogodi se, nakon sve tvoje zloće, (‘Jao! Jao tebi!’, riječ je Gospodina Gospoda), 24 da si sebi sagradila hodočastilište i načinila si uzvišicu na svakome trgu. 25 Na uglu svakog puta sagradila si svoje uzvišice i ljepotu svoju ogadila; i svakom si prolazniku raširila noge svoje, i bludničenja svoja namnožila. 26 Bludu si se odavala i sa sinovima Egipta, susjedima svojim velikoga tijela, i množila svoja bludničenja da bi me razjarila. 27 Zato, evo, ispružih ruku svoju na te i smanjih tvoj dio; i predadoh te volji mrziteljica tvojih, kćeri filistejskih, koje se postidješe zbog tvojega sramotnoga puta. 28 Bludu si se odavala i sa sinovima Asira, jer se nisi mogla zasititi; i s njima si bludničila, al’ ni onda se zasitila nisi. 29 Umnožila si svoje bludničenje i u zemlji kanaanskoj, Kaldeji, al’ ni time se nisi zasitila. 30 Kako je malaksalo srce tvoje«, riječ je Gospodina Gospoda, »kad činiš sve te čine besramne žene bludnice! 31 Na uglu svakog puta gradiš svoje hodočastilište, i na svakom trgu praviš svoju uzvišicu. Ali nisi bila kao bludnica, jer si prezrela plaću, 32 nego kao žena preljubnica; mjesto muža svojega, tuđince si primala. 33 Svim bludnicama plaću daju, a ti si svim svojim ljubavnicima darove svoje davala kako bi ih podmitila da odasvud dolaze k tebi na bludničenje s tobom. 34 Tako je u tebe za bludničenja tvoga bilo obrnuto nego u drugih žena, jer nitko nije išao za tobom da bi počinio blud; naprotiv, ti si davala plaću, a ne da se tebi plaća davala. Zato je bilo obrnuto. 35 Stoga, bludnice, čuj riječ Gospodnju! 36 Ovako veli Gospodin Gospod: ‘Zato što se prljavština tvoja izlila i što se u bludničenju tvojemu s tvojim ljubavnicima i sa svim kumirima gnusobe tvoje otkrila golotinja tvoja, te zbog krvi tvojih sinova koju si im davala, 37 ja ću zato skupiti, evo, sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslađivala, sve koje si voljela i sve koje si mrzila. I skupit ću ih odasvud protiv tebe, i otkriti im tvoju golotinju; i vidjet će oni svu golotinju tvoju. 38 I sudit ću ti kao što se sudi onima koje počiniše preljub ili proliše krv, i svalit ću na te krv u srdžbi i ljubomori. 39 I predat ću te u ruke njihove, i oni će razoriti tvoje hodočastilište i porušiti uzvišice tvoje; i skinut će s tebe haljine tvoje i uzeti prekrasni tvoj nakit, i ostavit će te golu i razodjevenu. 40 Onda će na te dovesti svjetinu da te zaspe kamenjem i sasiječe svojim mačevima. 41 I ognjem će ti kuće popaliti, i mnogim ženama naoči sudove nad tobom izvršiti. Tako ću te odlubiti od odavanja bludništvu pa nikada više ni nećeš plaću davati. 42 Tada ću dati da počine srdžba moja prema tebi, i ljubomora moja odstupit će od tebe; i primirit ću se, i neću se više gnjeviti. 43 Zato što se nisi spominjala danā svoje mladosti, nego si me svime time dražila, zato ću i ja, evo, svaliti tvoje putove na glavu tvoju«, riječ je Gospodina Gospoda, »pa nećeš činiti još i tu bestidnost povrh svih gnusoba svojih.« 44 »Gle, tko god prenosi uzrečice, navest će ovu uzrečicu protiv tebe govoreći: ‘Kakva mati, takva joj i kći.’45 Ti si kći svoje matere, koja se gnuša muža svojega i djece svoje; i ti si sestra svojih sestara, koje se gnušaju svojih muževa i djece svoje. Mati vam bijaše Hetitkinja, a otac vam Amorejac. 46 Tvoja je pak starija sestra Samarija, ona i kćeri njezine što stoje s lijeve tvoje; a tvoja je mlađa sestra, što stoji s desne tvoje, Sodoma i kćeri njezine. 47 Ali ti nisi hodila njihovim putovima niti si činila po gnusobama njihovim — kao da bi ti i to bilo premalo — nego si bila pokvarenija od njih na svim svojim putovima. 48 Tako ja živ bio,« riječ je Gospodina Gospoda, »tvoja sestra Sodoma, ona i kćeri njezine, nije činila kako ste činile ti i kćeri tvoje. 49 Evo, to je bezakonje sestre tvoje Sodome: ona i kćeri njezine imale su ponos, izobilje kruha i obilje spokoja, ali nisu ukrijepile ruke uboga i potrebita. 50 I uzoholiše se te činjahu gnusobe preda mnom. Zato sam ih odbacio kad sam to vidio. 51Samarija nije počinila ni polovicu tvojih grijeha, a ti si počinila više svojih gnusoba nego one obje. Tako si sestre svoje opravdala svim svojim gnusobama što si ih počinila. 52 Zato i ti, koja si sestre svoje osuđivala, snosi svoju sramotu. Zbog grijeha tvojih u kojima si postupala gnusnije nego one, pravednije su od tebe. I ti se dakle postidi, i snosi svoju sramotu kojom si opravdala sestre svoje. 53 Kad vratim sužnje njihove, sužnje Sodome i kćeri njezinih te sužnje Samarije i kćeri njezinih, dovest ću među njima i sužnje tvojega sužanjstva, 54 da snosiš sramotu svoju i postidiš se zbog svega što si počinila postavši im utjehom. 55 Kad se sestre tvoje, Sodoma i kćeri njezine, vrate u svoje prijašnje stanje i kad se Samarija i njezine kćeri vrate u svoje prijašnje stanje, i ti i kćeri tvoje vratit ćete se u svoje prijašnje stanje. 56 Jer o sestri tvojoj Sodomi nije bilo ni spomena na ustima tvojim u dan ponosa tvoga 57 prije negoli se zloća tvoja otkrila; baš kao u vrijeme sramote kćerī Sirije i svih oko nje i kćerī Filisteje, koje ti se rugahu odasvud. 58 Ti snosi bestidnost svoju i gnusobe svoje«, izjavljuje Gospod. 59 Jer ovako veli Gospodin Gospod: »I ja ću s tobom učiniti onako kako si ti učinila kad si pogazila zakletvu raskinuvši Savez. 60 Ali ću se ja spomenuti Saveza svojega s tobom iz danā tvoje mladosti i sklopit ću s tobom savez vječan. 61 Tada ćeš se spomenuti putova svojih i postidjet ćeš se kad primiš svoje sestre, svoju stariju i svoju mlađu; i dat ću ih tebi za kćeri, ali ne zbog saveza s tobom. 62 A s tobom ću ja sklopiti svoj savez, i spoznat ćeš da sam ja Gospod, 63 da bi se spomenula i postidjela, i da zbog sramote svoje nikada više usta svoja ne otvoriš kad nad tobom izvršim pomirenje za sve što si učinila«, riječ je Gospodina Gospoda.