Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Ezekiel 20

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 20”.

1 I dogodi se — sedme godine, petoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu — da neki od starješina Izraelovih dođoše upitati Gospoda te sjedoše preda me. 2 Tad mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 3 »Sine čovječji, govori starješinama Izraelovim i reci im: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Zar ste vi to mene došli pitati? Tako ja živ bio, neću od vas biti pitan’, riječ je Gospodina Gospoda. 4 Hoćeš li im suditi, sine čovječji, hoćeš li im suditi? Obznani im gnusobe njihovih otaca 5 i reci im: Ovako veli Gospodin Gospod: U dan kad izabrah Izraela i prisegoh se potomstvu doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, kad im se prisegoh govoreći: ‘Ja sam Gospod, Bog vaš’, 6 toga im se dana prisegoh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izvidjeh, zemlju kojom teče med i mlijeko, koja je dika svih zemalja. 7 I rekoh im: ‘Odbacite svaki gnusobe ispred svojih očiju i ne onečišćujte se kumirima egipatskim; ja sam Gospod, Bog vaš. 8 Ali se oni pobuniše protiv mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gnusobe ispred očiju svojih i ne ostavi se kumira egipatskih. Tada rekoh: ‘Izlit ću na njih jarost svoju, dokončat ću na njima svoj gnjev usred zemlje egipatske.’ 9 Učinih tako poradi imena svojega, da se ono ne oskvrne naočigled narodā među kojima oni bijahu, na čije oči im se bijah objavio izvevši ih iz zemlje egipatske. 10 Zato ih izvedoh iz zemlje egipatske i dovedoh ih u pustinju. 11 I dadoh im svoje odredbe i obznanih im uredbe svoje, a ‘čovjek koji ih vrši, po njima će i živjeti.’ 12 Usto, dadoh im i subote svoje da budu znak između mene i njih, kako bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem. 13 Ali se dom Izraelov u pustinji pobunio protiv mene: nisu hodili po mojim odredbama i prezreli su uredbe moje, a ‘čovjek koji ih vrši, po njima će i živjeti’. I subote moje grdno su oskvrnuli. Tada rekoh: ‘Izlit ću u pustinji na njih jarost svoju — da ih uništim.’ 14 Učinih tako poradi imena svojega, da se ono ne oskvrne naočigled narodā na čije ih oči izvedoh. 15 Zato im se ja i prisegoh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im dao, zemlju kojom teče med i mlijeko, koja je dika svih zemalja, 16 jer su prezreli moje uredbe, a po odredbama mojim — po njima nisu hodili; i subote moje oni su oskvrnuli, jer im srce iđaše za kumirima njihovim. 17 Ipak se oči moje sažališe nad njima da ih ne zatrem, stoga ih nisam sasvim dokrajčio u pustinji. 18 Nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: ‘Ne hodite po odredbama svojih otaca i ne držite uredbe njihove i ne onečišćujte se kumirima njihovim. 19 Ja sam Gospod, Bog vaš; po mojim odredbama hodite i moje uredbe držite i vršite ih. 20 I posvetite moje subote, da one budu znak između mene i vas, kako biste znali da sam ja, Gospod, Bog vaš.’ 21 Ali se sinovi pobuniše protiv mene: nisu hodili po mojim odredbama, a na uredbe moje nisu pazili da ih izvrše; a ‘čovjek koji ih vrši, po njima će i živjeti.’ Subote moje oni su oskvrnuli. Tada rekoh: ‘Izlit ću na njih jarost svoju, dokončat ću na njima svoj gnjev u pustinji.’ 22 Ali povukoh ruku svoju, učinih tako poradi imena svojega, da se ono ne oskvrne naočigled narodā na čije ih oči izvedoh. 23 Ja im se u pustinji prisegoh i da ću ih raspršiti među narode i da ću ih rasijati po zemljama, 24 jer nisu vršili moje uredbe i jer su prezreli odredbe moje, i subote su moje oskvrnuli, a oči im gledahu za kumirima njihovih otaca. 25 Zato im ja i dadoh odredbe koje ne bijahu dobre i uredbe po kojima ne mogahu živjeti; 26 i proglasih ih nečistima zbog darova njihovih (kroz oganj su provodili sve što prvo otvori maternicu), da bih ih opustošio, kako bi spoznali da sam ja Gospod. 27 Zato, sine čovječji, govori domu Izraelovu i reci im: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ovime još oci vaši pohuliše na me: teško mi se iznevjeriše. 28 Kad ih uvedoh u zemlju za koju se prisegoh da ću im je dati, oni tad gledahu svako visoko brdo i svako lisnato stablo te ondje prinašahu svoje žrtve i onamo donošahu svoju izazovnu prinosnicu. Pravili su tamo i svoj ugodan miris i lijevali ondje svoje ljevanice. 29 Tada im rekoh: ‘Što je ta uzvišica na koju vi idete?’ Tako joj se nadjenu ime Bama sve do dana današnjega. 30 Zato reci domu Izraelovu: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Zar ćete se vi onečistiti po uzoru na očeve svoje i zar ćete se vi odavati bludništvu idući za njihovim gnusobama? 31 Jer kad prinosite svoje darove, kad sinove svoje provodite kroz oganj, vi se onečišćujete svim kumirima svojim sve do danas. A ja da budem od vas ispitivan, dome Izraelov? Tako ja živ bio,’ riječ je Gospodina Gospoda, neću od vas biti ispitivan.’ 32 A što vam na um pada, nipošto se neće zbiti; jer vi kažete: ‘Bit ćemo kao pogani, kao rodovi zemalja, što služe drvu i kamenu.’« 33 »Tako ja živ bio,« riječ je Gospodina Gospoda, »doista ću rukom jakom i mišicom ispruženom i jarošću izlivenom kraljevati nad vama. 34 I izvest ću vas iz pukova, i skupiti vas iz zemalja u koje bijaste razasuti rukom jakom i mišicom ispruženom i jarošću izlivenom.35 I odvest ću vas u pustinju tih pukova, i ondje ću se suditi s vama licem u lice. 36 Kao što sam se s ocima vašim sudio u pustinji zemlje egipatske, tako ću se suditi s vama«, riječ je Gospodina Gospoda. 37 »I provest ću vas ispod štapa, i dovesti vas u sveze Saveza. 38 I razlučit ću između vas one koji se pobuniše i koji se odmetnuše od mene; izvest ću ih iz zemlje u kojoj su pridošlice, ali u zemlju Izraelovu neće ući. Tako ćete spoznati da sam ja Gospod. 39 A vama, dome Izraelov, ovako veli Gospodin Gospod: ‘Idite, služite i dalje svaki svom kumiru ako mene ne kanite slušati; ali mojega svetog imena više ne oskvrnjujte svojim darovima i kumirima svojim. 40 Jer na svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj’, riječ je Gospodina Gospoda, ‘tamo će mi služiti sav dom Izraelov, svi oni u zemlji; tamo ću ih prihvatiti i tamo ću tražiti vaše priloge i prvine vaših prinosa, sa svim vašim posvećenim stvarima. 41 Prihvatit ću vas kao ugodan miris kad vas izvedem iz pukova i saberem vas iz zemalja u koje bijaste razasuti; i pokazat ću se svetim među vama narodima naoči. 42 I spoznat ćete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju za koju se prisegoh da ću je dati ocima vašim. 43 I ondje ćete se spomenuti svojih putova i svih djela svojih kojima se onečististe; i sami ćete sebi omrznuti zbog svih svojih zala što ih počiniste. 44 I spoznat ćete da sam ja Gospod kad učinim s vama poradi imena svojega, a ne po vašim zlim putovima ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov’, riječ je Gospodina Gospoda.« 45 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 46 »Sine čovječji, upravi lice svoje prema jugu i kapni svoju besjedu na jug pa prorokuj protiv šumske zemlje Juga. 47 I reci šumi Juga: Čuj riječ Gospodnju: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ja ću, evo, zapaliti oganj u tebi, i on će proždrijeti u tebi svako zeleno drvo i svako suho drvo. Bukteći plamen neće se ugasiti, i sve površje od juga do sjevera bit će njime spaljeno. 48 I vidjet će svako tijelo da sam ga ja, Gospod, zapalio; ugasiti se neće.’« 49 Nato rekoh: »Ah, Gospodine Gospode, oni će za me reći: ‘Nije li to onaj koji govori prispodobe?’«