Ezekiel 21

15. 04. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 21”.

1 I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 2 »Sine čovječji, upravi lice svoje prema Jeruzalemu i kapni svoju besjedu prema svetištima pa prorokuj protiv zemlje Izraelove. 3 I reci zemlji Izraelovoj: ‘Ovako veli Gospod: Evo me na te! I izvući ću na te svoj mač iz korica, i istrijebiti iz tebe i pravedna i opaka. 4 Zato što ću istrijebiti iz tebe i pravedna i opaka, zato će moj mač izaći iz korica na svako tijelo od juga do sjevera. 5 I svako će tijelo spoznati da sam ja, Gospod, izvukao svoj mač iz korica; više se u njih neće vraćati.’ 6 A ti, sine čovječji, stenji kao da su ti bedra slomljena; i stenji gorko njima naoči. 7 I dogodit će se, kada ti reknu: ‘Zašto ti stenješ?’, da ćeš reći: ‘Zbog vijesti što stiže; i svako će srce klonuti i sve će ruke onemoćati i svaki će duh posustati i sva će koljena kao voda oslabjeti. Evo, dolazi, i slučit će se’, riječ je Gospodina Gospoda.« 8 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 9 »Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospodin: ‘Reci: Mač! Mač je naoštren, a i ulašten! 10 Mač je naoštren da napravi pokolj, ulašten da sijeva. Hoćemo li se radovati žezlu sina mojega? Prezire ga kao svako drvo. 11 A dao ga je da se ulašti, da se uzme u ruku; taj je mač naoštren, on je i ulašten, da ga se stavi u ruku ubojice.’ 12 Vapi i jauči, sine čovječji, jer on ide na puk moj, na sve knezove Izraelove on ide. Bačeni su maču, zajedno s pukom mojim; zato se udri po bedru. 13 Jer dođe kušnja; a što ako mač prezre i žezlo? Žezla više neće biti«, riječ je Gospodina Gospoda. 14 »A ti, sine čovječji, prorokuj i udaraj dlanom o dlan. Neka se mač udvostruči, i utrostruči, taj mač pokolja, mač pokolja velikaša koji im ulazi u ložnice. 15 Protiv svih njihovih dveri postavio sam mač blistavi, da imsrce klone i mnogi se spotaknu. Jao! Načinjen je da sijeva, naoštren za pokolj. 16 Potegni, nadesno; postavi se, nalijevo — kamo god je oštrica tvoja uprta. 17 A i ja ću udarati dlanom o dlan i pustit ću jarost svoju da počine. Ja, Gospod, rekoh.« 18 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 19 »A ti, sine čovječji, odredi sebi dva puta kuda će doći mač kralja babilonskoga; oba će izaći iz iste zemlje. I načini znak; načini ga na račvanju puta za grad. 20 Odredi put kojim će mač doći u Rabu sinova Amonovih i u Judu, u utvrđeni Jeruzalem. 21 Jer kralj babilonski stoji na raspuću, na račvanju dvaju putova, i obavlja vračanje: miješa strijele, ispituje kumire, gleda u jetra. 22 U desnici njegovoj vračanje pokazuje ‘Jeruzalem’: da namjesti zidodere, da otvori usta za pokolj, da podigne glas u pokliču, da namjesti zidodere protiv dveri, da naspe nasip, da sagradi prsobran. 23 Ali će to njima biti kao lažno vračarstvo, u očima onih koji im se kletvom zakleše; no on će ih podsjetiti na bezakonje, da bi bili uhvaćeni.« 24Zato ovako veli Gospodin Gospod: »Budući da podsjećate na svoja bezakonja otkrivanjem svojih prijestupa te se grijesi vaši vide u svim vašim djelima, budući da ste se podsjetili, bit ćete rukom pohvatani. 25 A tebi, nečasni, opaki kneže Izraelov, kojemu je došao dan, čije vrijeme bezakonja ide svom kraju, 26 ovako veli Gospodin Gospod: ‘Skini turban i odloži krunu; ništa više neće biti isto. Poniženi će se uzvisiti, a uzvišeni poniziti. 27 Ruševine! Ruševine! Ruševine! Ja ću to učiniti. Ni toga više biti neće dok ne dođe onaj koji ima sud; njemu ću ga i predati.’ 28 A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod o sinovima Amonovim i o njihovoj sramoti.’ I reci: ‘Mač, mač isukan, za pokolj ulašten, da proždire, da sijeva, 29 dok tebi gledaju ispraznosti, dok tebi proriču laž, da bi te stavili na vratove pobijenih zlotvora kojima je došao dan, čije vrijeme bezakonja ide svom kraju. 30 Vrati maču korice. U mjestu gdje si stvoren, u zemlji tvojega podrijetla, ja ću ti suditi. 31 I gnjev ću svoj na te izliti; puhnut ću na te ognjem bijesa svojega i predati te u ruke surovih ljudi, vještih u zatiranju. 32 Bit ćeš hrana ognju, krv će tvoja biti usred zemlje. Nećeš više biti spominjan, jer ja, Gospod, rekoh.’«