Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 22”.
1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 2 »A ti, sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Onda mu pokaži sve gnusobe njegove. 3 I reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ovo je grad što sred sebe toliko krvi proli da mu dođe čas; i što u sebi pravi kumire onečišćujući se. 4 Krvlju što si je prolio navukao si krivnju, i kumirima svojim što si ih načinio ti si se onečistio. Tako si učinio da se približe tvoji dani i prispio si do svojih godina. Zato ću te učiniti sramotom među narodima i ruglom po svim zemljama. 5 Koji su ti blizu i koji su daleko od tebe podrugivat će se tebi: Grade nečistoga imena, nespokoja pun! 6 Gle, knezovi Izraelovi bijahu u tebi da bi, svaki prema svojoj snazi, krv prolijevali. 7 U tebi su olako uzimali oca i mater, sred tebe su vršili nasilje nad pridošlicom, u tebi su zlostavljali sirota i udovicu. 8 Svetinje su moje prezreli i subote moje oskvrnuli. 9 U tebi su ljudi klevetnici zbog kojih se krv prolijeva, u tebi su i oni koji blaguju po gorama, koji sred tebe čine bestidnosti.10 U tebi otkrivaju golotinju očevu, u tebi obeščašćuju nečistu ženu za nečistosti njezine. 11 I jedan čini gnusobu sa ženom bližnjega svojega, drugi pak bestidno oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi obeščašćuje sestru svoju, kćer oca svojega. 12 Neki u tebi uzimaju mito da krv proliju. Uzimaš i lihvu i pridavak, i od bližnjih svojih silom otimaš — a mene zaboravljaš«, riječ je Gospodina Gospoda. 13 »Zato ću, evo, svojom rukom udariti po tvojem dobitku što si ga pribavio i po krvi tvojoj što je usred tebe. 14 Hoće li srce tvoje izdržati, mogu li ruke tvoje ostati jake u dane kad ja stanem raditi s tobom? Ja, Gospod, rekoh, i učinit ću. 15 I raspršit ću te među narode, i razasuti te po zemljama, i istrijebit ću iz tebe nečistoću tvoju. 16 I sam ćeš se okaljati narodima naoči, i spoznat ćeš da sam ja Gospod.« 17 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 18 »Sine čovječji, dom Izraelov postade mi troska; svi su oni mjed i kositar i željezo i olovo u peći, oni su troska od srebra. 19 Zato ovako veli Gospodin Gospod: ‘Zato što svi vi postadoste troska, zato ću vas ja, evo, skupiti usred Jeruzalema. 20 Kao što se skuplja srebro i mjed i željezo i olovo i kositar usred peći da se oko njega raspali oganj kako bi ga rastalio, tako ću i ja vas skupiti u svojemu gnjevu i u svojoj jarosti, i postaviti vas i rastaliti. 21 Jest, sabrat ću vas i raspaliti oko vas oganj bijesa svojega te ćete se usred njega rastaliti. 22 Kao što se srebro u peći tali, tako ćete se vi u njemu rastaliti; i spoznat ćete da sam ja, Gospod, na vas izlio jarost svoju.’« 23 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 24 »Sine čovječji, reci joj: ‘Ti si zemlja koja se nije očistila, na koju u dan gnjeva kiša nije pala.’ 25 Urota je njezinih proroka sred nje poput lavova što riču razdirući plijen; duše proždiru, uzimaju blago i dragocjenosti, umnažaju sred nje udovice njezine. 26 Svećenici njezini prekršiše moj Zakon i oskvrnuše moje svetinje; nisu lučili sveto od nesvetoga i nisu obznanili razlikuizmeđu nečistog i čistog, a oči su svoje zaklonili od mojih subota te sam oskvrnut među njima. 27 Knezovi su njezini sred nje kao vuci što razdiru plijen, krv prolivši i pogubivši duše kako bi ugrabili dobit. 28 A proroci njezini premazuju ih krečom, imajući isprazna viđenja i proričući im laži govoreći: ‘Ovako veli Gospodin Gospod’ — a Gospod nije govorio. 29 Puk zemaljski tlači nemilice i pljačkom otimlje; i zlostavlja uboga i potrebita, a došljaka tlači nepravedno. 30 I tražio sam među njima nekoga tko bi sagradio zid i stao na proboj preda me za tu zemlju da je ne zatrem, ali ne nađoh. 31 Zato i izlih na njih svoj gnjev, uništih ih ognjem bijesa svojega; put njihov svalit ću na glavu njihovu«, riječ je Gospodina Gospoda.