Ezekiel 26

20. 04. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 26”.

1 I dogodi se — godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu — da meni dođe riječ Gospodnja govoreći: 2 »Sine čovječji, zato što je Tir rekao nad Jeruzalemom: ‘Ha! Slomi se taj što je bio vrata pucima! K meni se okrenu; napunit ću se sad kad je on opustošen’, 3 zato ovako veli Gospodin Gospod: ‘Evo me protiv tebe, Tire; i dići ću na te mnoge narode, kao što more vale svoje diže. 4 I oni će razoriti zidine tirske, i porušiti tornjeve njegove. A ja ću ostrugati i prašinu s njega i pretvoriti ga u golu stijenu. 5 Postat će mjesto za razastiranje mreža usred mora — jer ja rekoh’, riječ je Gospodina Gospoda, ‘i postat će plijen narodima. 6 A kćeri njegove koje su u polju bit će mačem pobijene; i spoznat će da sam ja Gospod.’ 7 Jer ovako veli Gospodin Gospod: ‘Gle, ja ću na Tir sa sjevera dovesti Nabukodonosora, kralja babilonskog, kralja nad kraljevima, s konjima i s kolima i s konjanicima i s postrojbama i s mnoštvom puka. 8 Tvoje kćeri u polju on će mačem pobiti; i načinit će protiv tebe prsobrane i nasuti protiv tebe nasipe i podići protiv tebe štit. 9 A udar svojih zidodera usmjerit će protiv zidina tvojih, i svojim će sjekirama srušiti tvoje tornjeve. 10 Zbog množine konja njegovih prekrit će te njihova prašina, od štropota konjanikā i kočija i kola zatrest će se tvoje zidine, kad uđe na dveri tvoje kao što se ulazi u grad probijen. 11 Kopitima svojih konja izgazit će sve tvoje ulice; puk tvoj mačem će pobiti, a tvoji snažni stupovi na zemlju će pasti. 12 I oplijenit će tvoje bogatstvo, i razgrabiti tvoj utržak. I razorit će tvoje zidine, i srušiti tvoje krasne kuće; a tvoje kamenje i tvoje drvo i tvoju prašinu u vodu će baciti. 13 Tako ću prekinuti jek tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više neće čuti. 14 I pretvorit ću te u golu stijenu, postat ćeš mjesto za razastiranje mreža. Više se nećeš sagraditi, jer ja, Gospod,rekoh’, riječ je Gospodina Gospoda.« 15 Ovako Gospodin Gospod veli Tiru: »Neće li se od trijeska pada tvojega zatresti otoci, kad zajauču ranjenici, kad sred tebe pomor nastane? 16 Tada će svi knezovi morski sići sa svojih prijestolja i odbaciti svoje plašteve i skinuti svoje vezene haljine; zaodjenut će se strahom, posjedati na zemlju i svaki čas uzdrhtati i zgroziti se nad tobom. 17 I pronijet će tužaljku za tobom, i reći će ti: ‘Kako li propade, ti koji si nastanjen pomorcima, grade proslavljeni, koji bijaše moćan na moru, ti i žitelji tvoji, koji učini da strah njegov bude na svim žiteljima njegovim! 18 Sad će uzdrhtati otoci na dan pada tvojega; da, smest će se otoci koji su po moru zbog odlaska tvojega.’« 19 Jer ovako veli Gospodin Gospod: »Kad te učinim opustošenim gradom, kao što su gradovi koji nisu nastanjeni, kad bezdan dovedem na te i velike te vode prekriju, 20 tada ću te s onima što u jamu slaze spustiti k puku pradavnomu, i smjestit ću te u dubine zemlje, u mjesta pusta odvajkada, s onima što u jamu slaze, da više ne budeš nastanjen. I postavit ću slavu u zemlji živih. 21 Pretvorit ću te u strahotu i više te neće biti. I tražit će te, ali te nikada više neće naći«, riječ je Gospodina Gospoda.