Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 33”.
1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 2 »Sine čovječji, govori sinovima puka svojega i reci im: ‘Kad na koju zemlju dovedem mač, a puk te zemlje uzme jednoga čovjeka sa svojega područja i postavi ga sebi za stražara, 3 te on,kad vidi da mač dolazi na zemlju, zatrubi u trubu i opomene puk, 4 tko tada čuje glas trube, a ne prihvati opomenu, ako mač dođe i pogubi ga, krv njegova past će na njegovu glavu. 5 Čuo je glas trube, ali nije prihvatio opomenu — krv njegova past će na njega. Da je on prihvatio opomenu, spasio bi svoj život. 6 Ako pak stražar vidi da dolazi mač, ali ne zatrubi u trubu te puk ne bude opomenut, pa dođe mač i pogubi koga od njih, taj je pogubljen s bezakonja svojega, ali ću njegovu krv tražiti iz stražarove ruke.’ 7 A tebe sam, sine čovječji, tebe sam postavio za stražara domu Izraelovu; pa kad čuješ riječ iz usta mojih, opomeni ih od mene. 8 Kad zlotvoru reknem: ‘Zlotvore, zacijelo ćeš umrijeti!’, a ti ne progovoriš kako bi opomenuo zlotvora da se odvrati od svojega puta, taj će zlotvor umrijeti s bezakonja svojega, ali ću njegovu krv tražiti iz tvoje ruke. 9 No ako ti opomeneš zlotvora da se odvrati od svojega puta, a on se ne odvrati od puta svojega, on će umrijeti s bezakonja svojega, ali ti si spasio život svoj.« 10 »Zato ti, sine čovječji, reci domu Izraelovu: Ovako ste rekli govoreći: ‘Ako naši prijestupi i grijesi naši leže na nama i mi u njima trunemo, kako ćemo dakle preživjeti?’ 11 Reci im: ‘Tako ja živ bio’, riječ je Gospodina Gospoda, ‘nije meni stalo do smrti zlotvora, nego da se zlotvor odvrati od svojega puta i živi. Odvratite se, odvratite se od zlih putova svojih! Ta zašto da ginete, dome Izraelov?’ 12 Zato ti, sine čovječji, reci sinovima puka svojega: ‘Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan njegova prijestupa niti će zlotvor pasti zbog svoje zloće u dan kad se od zloće svoje odvrati, kao što ni pravednik neće moći preživjeti zbog svoje pravednosti u dan kad sagriješi.’ 13 Kad pravedniku reknem da će zacijelo živjeti, a on se pouzda u pravednost svoju te počini bezakonje, sva pravednost njegova neće se više spominjati, nego će umrijeti s bezakonja svojega što ga je počinio. 14 A kad zlotvoru reknem: ‘Zacijelo ćeš umrijeti’, a on se odvrati od grijeha svojega i stane činiti pravicu i pravdu, 15 ako zlotvor vrati zalog, nadoknadi oteto te stane hoditi po odredbama života ne čineći bezakonje, zacijelo će živjeti, neće umrijeti. 16 Svi grijesi njegovi što ih je počinio neće mu se više spominjati; činio je pravicu i pravdu, zacijelo će živjeti. 17 Ali sinovi tvog puka kažu: ‘Put Gospodinov nije prav.’ A njihov? Njihov put nije prav!18 Kad se pravednik odvrati od pravednosti svoje i počini bezakonje, i zbog toga će umrijeti. 19 No kad se zlotvor odvrati od svoje zloće te stane činiti pravicu i pravdu, on će zbog toga živjeti. 20 A vi kažete: ‘Put Gospodinov nije prav.’ Svakomu od vas sudit ću prema putima njegovim, dome Izraelov.« 21 I dogodi se — dvanaeste godine našega sužanjstva, desetoga mjeseca, petoga dana u mjesecu — da k meni dođe jedan koji uteče iz Jeruzalema, govoreći: »Grad je potučen!« 22 A večer prije no što je taj koji je utekao došao k meni, nada mnom bijaše ruka Gospodnja. I Gospod otvori usta moja; pa kad onaj ujutro dođe k meni, usta moja već bijahu otvorena i ja više ne bijah nijem. 23 I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 24 »Sine čovječji, oni koji žive u tim razvalinama u zemlji Izraelovoj rekoše govoreći: ‘Jedan je Abraham, i on je baštinio ovu zemlju. A nas je mnogo; nama je ta zemlja dana u posjed.’ 25 Stoga im reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Vi jedete s krvlju i oči svoje podižete prema kumirima svojim i krv prolijevate — i još da posjedujete tu zemlju? 26 Na svoj se mač oslanjate, činite gnusobe i oskvrnjujete svaki ženu bližnjega svojega — i još da posjedujete tu zemlju?’ 27 Ovako im reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Tako ja živ bio, doista, oni koji su u razvalinama, od mača će pasti, a tko je na otvorenom polju, njega ću dati zvijerima da ga proždru; koji su pak u utvrdama i po špiljama, pomrijet će od kuge. 28 Tako ću zemlju pretvoriti u pustaru i pustoš, i nestat će ponos snage njezine; i opustjet će gore Izraelove, nitko njima višeneće prolaziti. 29 I spoznat će da sam ja Gospod kad zemlju pretvorim u pustaru i pustoš zbog svih gnusoba njihovih što ih počiniše.’ 30 A o tebi, sine čovječji, o tebi sinovi puka tvojega govore uza zidove i na kućnim vratima; i kazuju jedan drugomu, svaki bratu svojemu, govoreći: ‘Dođite sad i poslušajte kakva je riječ što dolazi od Gospoda.’ 31 I dolaze k tebi kako puk već dolazi, i sjedaju preda te kao moj puk i slušaju riječi tvoje — ali ih ne vrše; jer ustima svojim oni pokazuju strast, ali srce im ide za vlastitim dobitkom. 32 I gle, ti si za njih kao strasna pjesma čovjeka lijepa glasa i dobra svirača; jer oni čuju riječi tvoje, ali ih ne vrše. 33 Ali kad ovo dođe — gle, većdolazi — tada će spoznati da je prorok bio među njima.«