Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 37”.
1 Spusti se na me ruka Gospodnja i Gospod me izvede u Duhu i postavi me usred doline; a ona bijaše puna kostiju. 2I provede me kroz njih sve uokolo, i gle — bijaše ih veoma mnogo na otvorenoj dolini; i gle — bijahu sasvim suhe.3 I reče mi: »Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?« A ja rekoh: »Gospodine Gospode, ti znaš.« 4 Tada mi reče »Prorokuj ovim kostima i reci im: ‘Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju.’ 5 Ovako veli Gospodin Gospod ovim kostima: ‘Evo, ja ću učiniti da duh uđe u vas — i oživjet ćete. 6 I metnut ću na vas žile, i obložiti vas mesom, i prekriti vas kožom, i dah staviti u vas — i oživjet ćete. Tada ćete spoznati da sam ja Gospod.’« 7 I ja prorokovah kako mi bijaše zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nasta šum; i gle, začu se štropot, i kosti se stadoše pribirati, svaka kost k svojoj kosti. 8 I ja pogledah, i gle: po njima narasle žile i meso, a ozgo ih prekrila koža; ali daha još ne bijaše u njima. 9 Tada mi reče: »Prorokuj dahu, prorokuj, sine čovječji, i reci dahu: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Dođi, daše, od četiri vjetra i dahni na ove pobijene da ožive.’« 10 I prorokovah kako mi je zapovjedio, i dah uđe u njih te oživješe i stadoše na noge svoje — vojska vrlo, vrlo velika. 11 Onda mi reče: »Sine čovječji, ove kosti — to je sav dom Izraelov. Gle, oni kažu: ‘Kosti nam se osušiše i propade nam nada; mi smo odsječeni!’ 12 Zato prorokuj i reci im: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ja ću, evo, otvoriti grobove vaše i izvesti vas iz vaših grobova, puče moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu. 13 I spoznat ćete da sam ja Gospod kad otvorim grobove vaše, puče moj, i kad vas iz vaših grobova izvedem. 14 I usadit ću Duh svoj u vas, i oživjet ćete; i naselit ću vas u vašu zemlju, i spoznat ćete da sam ja, Gospod, obrekao i izvršio’, riječ je Gospodnja.« 15 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 16 »A ti, sine čovječji, uzmi sebi jedno drvo i napiši na njemu: ‘Za Judu i sinove Izraelove, sudrugove njegove’. Zatim uzmi drugo drvo i napiši na njemu: ‘Za Josipa, drvo Efraimovo, i sav dom Izraelov, sudrugove njegove.’ 17 Ti ih onda sastavi jedno s drugim u jedno drvo, da postanu jedno u tvojoj ruci. 18 A kad ti sinovi puka tvojega reknu govoreći: ‘Nećeš li nam kazati što ti je to?’, 19 reci im: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Evo, ja ću uzeti drvo Josipovo, što je u ruci Efraimovoj, i plemena Izraelovih, njegovih sudrugova, i sastavit ću ga s njim, s drvetom Judinim, te od njih načiniti jedno drvo; i bit će oni jedno u ruci mojoj.’ 20 A oba drveta na koja to napišeš bit će u tvojoj ruci, njima naoči. 21 Onda im reci: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Gle, ja ću uzeti sinove Izraelove iz narodā među koje odoše; i skupit ću ih odasvud, i dovesti ih u zemlju njihovu. 22 I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izraelovim, i jedan kralj bit će svima njima kralj; tako oni više neće biti dva naroda i nikad više neće biti razdijeljeni na dva kraljevstva. 23 I neće se više onečišćivati svojim kumirima ni svojim gnusobama ni svim prijestupima svojim, jer jaću ih izbaviti iz svih njihovih nastana u kojima su griješili i očistit ću ih; i oni će biti moj puk, a ja ću njima biti Bog. 24 A moj sluga David bit će kralj nad njima i svi oni imat će jednoga pastira. I hodit će po mojim uredbama, i odredbe moje držati i vršiti ih. 25 I živjet će u zemlji što sam je dao svojemu sluzi Jakovu, u kojoj su živjeli očevi vaši. Živjet će u njoj i oni i sinovi njihovi i sinovi njihovih sinova dovijeka; a moj sluga David bit će im knez dovijeka. 26 I sklopit ću s njima savez mira, bit će to savez vječan s njima; i utvrdit ću ih, i umnožiti ih, i sred njih postaviti Svetište svoje zanavijek. 27 I moj će tabernakul tada biti s njima; i ja ću njima biti Bog, a oni će biti puk moj. 28 I spoznat će narodi da ja, Gospod, posvećujem Izraela kad Svetište moje bude sred njih zanavijek.’«