Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Ezekiel 8

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 8”.

1 I dogodi se — šeste godine, šestoga mjeseca, petoga dana u mjesecu — dok ja sjeđah u svojoj kući a preda mnom sjeđahu starješine Judine, da se ondje spusti na me ruka Gospodina Gospoda. 2 I pogledah, i gle — lik, izgledom nalik ognju: od bokova njegovih pa naniže izgledom bijaše oganj, a od bokova njegovih pa naviše izgledom kao sjaj, bojom nalik jantaru. 3 I ispruži obličje ruke, i uhvati me za pramen na glavi mojoj. Tada me Duh podiže između zemlje i neba i ponese me u Božjim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih dveri što su okrenute prema sjeveru, gdje bijaše stajalište kipa ljubomore što izaziva ljubomoru. 4 I gle, ondje bijaše slava Boga Izraelova, izgledom nalik onome što vidjeh u ravnici. 5 I reče mi: »Sine čovječji, podigni sad oči svoje prema sjeveru.« Ja dakle podigoh oči svoje prema sjeveru, kad gle: na ulazu sjeverno od dveri k žrtveniku bijaše onaj kip ljubomore. 6 Potom mi reče: »Sine čovječji, vidiš li ti što oni rade? Velike gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini da bi me udaljio iz Svetišta mojega? Ali okreni se opet, vidjet ćeš još veće gnusobe.« 7 I povede me na ulaz u predvorje. I pogledah, i gle: jedna rupa u zidu. 8 A on mi reče: »Sine čovječji, prokopaj sad taj zid.« I ja prokopah zid, kad gle: jedan ulaz. 9 Tada mi reče: »Uđi i pogledaj strašne gnusobe što ih oni ovdje čine.« 10 Uđoh dakle i pogledah. I gle, svakakvi primjerci gmazova i gnusnih životinja, i svi kumiri doma Izraelova nacrtani po zidu svuda uokolo. 11 A pred njima stajahu sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, a među njima stajaše Jaazanija, sin Šafanov. I svakomu u ruci njegovoj bijaše njegova kadionica, iz koje se pak dizao mirisni oblak kȃda. 12 Tada mi reče: »Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj odaji? Jer vele: ‘Nas Gospod ne vidi. Gospod je napustio zemlju.’« 13 I reče mi: »Okreni se opet, vidjet ćeš još veće gnusobe što ih oni čine.« 14 I povede me na ulaz dveri Doma Gospodnjega što su prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene plačući za Tamuzom. 15 Tad mi reče: »Jesi li vidio, sine čovječji? Okreni se opet, vidjet ćeš još veće gnusobe od ovih.« 16 I povede me u unutrašnje predvorje Doma Gospodnjega. I gle, na ulazu u svetište Gospodnje, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, leđima svojim okrenutih prema svetištu, a licem svojim prema istoku; i oni se prema istoku klanjahu suncu. 17 Tada mi reče: »Jesi li vidio, sine čovječji? Malo li je domu Judinu činiti gnusobe što ih ovdje počiniše, nego i zemlju napuniše nasiljem i okrenuše se da me razjaruju? I gle ih kako stavljaju granu na svoj nos! 18 Zato ću i ja postupiti jarosno: moje ih oko neće požaliti niti ću ih štedjeti. I kad stanu jakim glasom vikati na moje uši, neću ih uslišati.«