Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 9”.
1 Tad na moje uši povika jakim glasom govoreći: »Pristupite, upravitelji grada, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci svojoj.« 2 I gle, dođoše šestorica ljudi iz smjera Gornjih dveri, što su okrenute k sjeveru, svaki sa svojim razornim oružjem u ruci svojoj. A među njima bijaše jedan čovjek odjeven u lan, s pisarskim priborom o bedrima svojim. Uđoše dakle i stadoše kod mjedenog žrtvenika. 3 Tada se slava Boga Izraelova podiže s keruba, na kojemu bijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan koji imaše pisarski pribor o bedrima svojim. 4 I reče mu Gospod: »Prođi posred grada, posred Jeruzalema, i znamenom obilježi čela ljudi koji stenju i jadikuju zbog svih gnusoba što se sred njega čine.« 5 A drugima reče na moje uši: »Prođite za njim gradom i udarite; neka se oči vaše ne sažale i nemojte poštedjeti nikoga.« 6 Pobijte hametice staro i mlado, i djevice i nejačad i žene, ali se ne primičite nijednomu čovjeku na kojemu je znamen. I počnite od mojega Svetišta.« Počeše dakle sa starim ljudima koji bijahu pred Domom. 7 I reče im: »Oskvrnite Dom, i predvorja napunite pobijenima. Idite!« I oni odoše te stadoše ubijati po gradu. 8 I dogodi se, dok su oni ubijali a ja jedini ostadoh, da padoh na lice svoje te zavapih i rekoh: »Jao, Gospodine Gospode! Zar ćeš ti istrijebiti sav ostatak Izraelov izlijevajući na Jeruzalem jarost svoju?« 9 Tada mi reče: »Bezakonje doma Izraelova i Judina vrlo je, vrlo veliko. I zemlja je puna krvi, a grad je pun opačine; jer vele: ‘Gospod je ostavio zemlju’ i: ‘Gospod ne vidi.’ 10 Tako ću i ja; oko se moje neće sažaliti niti ću koga poštedjeti; put njihov svalit ću na glavu njihovu.« 11 I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše pisarski pribor o bedrima svojim, donese vijest govoreći: »Učinio sam kako si mi zapovjedio.«