Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Ezra 8

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezra 8”.

1 A ovo su poglavari domova svojih otaca, s rodoslovljem onih koji su sa mnom pošli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: 2 od sinova Pinhasovih: Geršom; od sinova Itamarovih: Daniel; od sinova Davidovih: Hatuš; 3od sinova Šekanije, koji bijaše od sinova Paroševih: Zaharija i s njim stotinu i pedeset muškaraca obuhvaćenih rodoslovljem; 4 od sinova Pahat-Moabovih: Elioenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije stotine muškaraca; 5 od sinova Šekanijinih: sin Jahaziel i s njim tri stotine muškaraca; 6 a od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muškaraca; 7 a od sinova Elamovih: Ješaja, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muškaraca; 8 a od sinova Šefatjinih: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muškaraca; 9 od sinova Joabovih: Obadija, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i osamnaest muškaraca; 10 a od sinova Šelomitovih: sin Josifjin i s njim stotinu i šezdeset muškaraca; 11 a od sinova Bebajevih: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muškaraca; 12 a od sinova Azgadovih: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i deset muškaraca; 13 a od posljednjih sinova Adonikamovih (ovo su njihova imena): Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muškaraca; 14 a od sinova Bigvajevih: Utaj i Zabud, i s njima sedamdeset muškaraca. 15 I skupio sam ih na rijeci što teče prema Ahavi te smo ondje taborovali tri dana. I pregledao sam puk i svećenike, ali ne nađoh ondje nikog od sinova Levijevih. 16 Stoga poslah po Eliezera, Ariela, Šemaju i Elnatana, te Jariba i Elnatana i Natana i Zahariju i Mešulama, poglavare, te Jojariba i Elnatana, ljude razborite. 17 I uputih ih k Idu, poglavaru mjesta Kasifje; i stavih u usta njihova riječi koje će govoriti Idu i njegovoj braći netincima u mjestu Kasifji, da nam dovedu služnike za Dom Boga našega. 18 I kako ruka Boga našega bijaše dobra prema nama, dovedoše nam čovjeka razborita — od sinova Mahlija, sina Levija, sina Izraelova — i to Šerebju s njegovim sinovima i braćom njegovom, njih osamnaest; 19 te Hašabju i s njim Ješaju, od sinova Merarijevih, s njegovom braćom i njihovim sinovima, njih dvadeset; 20 a od netinaca, koje su David i knezovi dali na službu levitima, dvije stotine i dvadeset netinaca. Svi su oni bili određeni poimence. 21Tada ondje, na rijeci Ahavi, proglasih post, da bismo se ponizili pred Bogom našim i zatražili od njega dobar put za sebe i za svoju nejačad i za sva dobra svoja. 22 Ta stidio bih se iskati od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja, jer rekosmo govoreći: »Ruka je Boga našega na dobro nad svima koji njega traže, a snaga njegova i gnjev njegov nad svima koji ga ostavljaju.« 23 Tako smo postili i molili za ovo Boga našega, i on nas usliša. 24 Tada izlučih između glavara svećeničkih dvanaestoricu — Šerebju, Hašabju i desetoricu njihove braće s njima; 25 i odmjerih im srebra i zlata i posuđa, prinesak za Dom Boga našega što su ga prinijeli kralj i njegovi savjetnici i njegovi knezovi i sav Izrael koji se ondje našao. 26 I odmjerih im na ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, i srebrnoga posuđa vrijedna stotinu talenata, te stotinu talenata zlata 27 i dvadeset zlatnih pehara od tisuću darika i dvije posude od dobre ulaštene mjedi, skupocjene kao zlato. 28 Tada im rekoh: »Vi ste sveti za Go-spoda, i posuđe je sveto, a ovo srebro i zlato dragovoljni je prinos Gospodu, Bogu vaših otaca. 29 Pazite i čuvajte ovodok ne odmjerite pred glavarima svećeničkim i levitima i glavarima Izraelovih otačkih domova u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Gospodnjega.« 30 Svećenici i leviti primiše dakle odmjereno srebro i zlato i posuđe, da gaodnesu u Jeruzalem u Dom Boga našega. 31 I dvanaestoga dana prvoga mjeseca zaputismo se s rijeke Ahave da pođemo u Jeruzalem; a ruka Boga našega bila je nad nama, i on nas izbavi iz ruke neprijatelja i od zasjede na putu. 32 Tako smo stigli u Jeruzalem; i ostadosmo ondje tri dana. 33 A četvrtoga dana odmjereno je srebro i zlato i posuđe u Domu Boga našega, rukom Meremota, sina svećenika Urije; s njim je pak bio Eleazar, sin Pinhasov, a s njima leviti Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. 34 Sve je bilo na broj i na mjeru; i težina svega bila je zapisana toga časa. 35 Oni koji su došli iz sužanjstva, sinovi prognanstva, prinijeli su paljenice Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam jaganjaca, dvanaest jaraca za okajnicu — sve ovo kao paljenicu Gospodu. 36 Zatim predadoše kraljeve naredbe kraljevskim namjesnicima i upraviteljima s onu stranu rijeke; i oni potpomogoše puk i Dom Božji.