“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’” (Ivan 14,1.2)
Kako je dragocjena spoznaja da imamo vjernog Prijatelja koji će nam dati plemenit, uzvišen karakter da bi nas osposobio za društvo nebeskih anđela u dvorovima na visini! Sva su Njegova djeca pod Njegovim skrbništvom. Ona imaju mir koji svijet ne može ni pružiti ni oduzeti. Gubitak ovozemaljskog blaga ne čini ih beznadnim niti beskućnicima. …
Krist promatra ovaj svijet koji vrvi aktivnostima usmjerenim na stjecanje ovozemaljskog blaga. On vidi kako mnogi nestrpljivo pokušavaju jednu stvar za drugom želeći steći blago za kojim žude i misle da će ono zadovoljiti njihove sebične težnje, dok zapravo u toj svojoj sumanutoj trci prolaze pokraj jedine staze koja vodi do istinskog bogatstva.
Kao Onaj koji ima vlast, Krist se obraća takvima pozivajući ih da Ga slijede. On ih želi povesti do bogatstava koja su trajna kao vječnost. On im ukazuje na usku stazu samoodricanja i žrtve. Oni koji napreduju tom stazom svladavajući svaku prepreku, doći će u zemlju slave. Dok budu uzdizali križ, otkrit će da križ uzdiže njih i na kraju će steći neprolazno blago.
Mnogi misle da će im bogatstvo ovoga svijeta donijeti sigurnost. Međutim, Krist iz njihovog oka nastoji ukloniti trunku koja im zamagljuje vid kako bi ih osposobio da sagledaju vječnu slavu koja nadilazi svaku spoznaju. Oni miješaju privid sa stvarnošću i izgubili su iz vida slavu vječnog svijeta. Krist ih poziva da prošire svoje vidike izvan onog što je ovdje i sada, da u svoj vidokrug unesu vječnost. …
Ne postoji mjesto na svijetu na kojem je blago sigurno od gubitka. Ali postoji grad koji ima temelj, čiji je Graditelj i Tvorac Bog. Krist nam želi odvratiti pozornost od nerazumnog ulaganja u propadljivo bogatstvo opominjući ljude da svoje blago sabiru na Nebu. …
Oni koji su bili pretjerano privrženi bogatstvu ovoga svijeta ne obazirući se na nebesko blago, uskoro će primiti svoju nagradu. Izgubit će i zemaljsko blago zbog kojeg su, da bi ga stekli, prodali dušu Sotoni. …
Hoće li oni koji se još nisu potpuno predali velikom buntovniku sada prijeći na Gospodnju stranu? Hoće li, prije nego što zauvijek bude kasno, napustiti zla djela i stati pod krvlju poprskanu zastavu Kneza Emanuela? (Letter 264, 7. prosinca 1903. — Pismo poslovnom čovjeku koji je posjedovao izvjesna sredstva)