„Dođu u zaselak imenom Getsemani, i reče Isus svojim učenicima: ’Sjedite ovdje dok se ja pomolim!’“ (Marko 14,32)
Kada je Krist napuštao svoje učenike i rekao im da se mole za sebe i za Njega, odabrao je trojicu, Petra, Jakova i Ivana i otišao nešto dalje u osamu vrta. Ova tri učenika bila su s Njim prigodom Njegovog preobraženja; vidjeli su nebeske posjetitelje, Mojsija i Iliju, u razgovoru s Isusom, i Krist je želio da i sada budu uz Njega. …
Krist je izrazio svoju želju za ljudskim suosjećanjem i onda se povukao od njih koliko se kamenom moglo dobaciti. Pavši na svoje lice, molio se govoreći: „Abba, Oče! Sve je tebi moguće. Otkloni ovaj kalež od mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!“ (Marko 14,36)
Nakon jednoga sata, osjećajući potrebu za ljudskim suosjećanjem, Isus je ustao s tla i oteturao se do mjesta na kojem je ostavio svoja tri učenika. … Čeznuo je da od njih čuje riječi koje će Mu donijeti malo olakšanja u Njegovoj muci. Međutim, bio je razočaran. Oni Mu nisu ukazali pomoć za kojom je čeznuo. Umjesto toga, „nađe ih kako spavaju“ (redak 40).
Neposredno prije nego što će usmjeriti svoje korake prema vrtu, rekao je svojim učenicima: „Svi ćete se pokolebati.“ (Marko 14,27) Oni su mu davali najčvršća obećanja da nikada neće napustiti svojega Gospodina, da će ići i u tamnicu s Njime, i ako bude potrebno, stradat će i umrijeti s Njime. Jadni, samodovoljni Petar je dodao: „Ako se doista i svi pokolebaju … ja neću.“ Međutim, učenici su se oslonili na svoju snagu, nisu gledali na snažnog Pomoćnika, kao što im je Krist savjetovao da učine. … Čak je i vatreni Petar, koji je prije samo nekoliko sati izjavio da će umrijeti sa svojim Gospodinom, zaspao.
Božji Sin je ponovno proživljavao nadljudsku agoniju rušeći se od iscrpljenosti, oteturao je na mjesto svoje prethodne borbe. … Samo kratko vrijeme prije toga Krist je izlijevao svoju dušu u pjesmama hvale kao Onaj koji je svjestan da je Božji Sin. … Sada je Njegov glas dopirao do njih kroz mirni večernji zrak, ali ne u tonovima pobjede, već pun ljudske zabrinutosti. Prije tako kratkog vremena bio je vedar u svojem veličanstvu, bio je sličan moćnom cedru. Sada je bio kao slomljena trska. …
Iako je grijeh bio strašna stvarnost koja je otvorila ustave boli na ovaj svijet, On će donijeti otkupljenje za ljudski rod koji je prihvatio grijeh. (Signs of the Times, 2. prosinca 1897.)