„Ovo je, uistinu, onaj koga je označio prorok Izaija kad je rekao: ’Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze.’“ (Matej 3,3)
Propovijedanje Ivana Krstitelja izazivalo je veliko uzbuđenje. Na početku njegove službe ljudi su pokazivali slabo zanimanje za vjeru. Praznovjerje, predaja, nestvarne priče, sve to zbunjivalo je misli ljudi tako da nisu znali što je pravo. Želeći osigurati sebi svjetovna blaga i časti, zaboravili su Boga. …
Ivanovo propovijedanje probudilo je u mnogim srcima duboku želju za blagoslovima koje je Mesija nudio, pa su prihvaćali istinu. Vidjeli su da im je potrebna obnova. Ne samo da su morali ući na uska vrata, već su se trebali boriti i truditi da steknu blagoslove Evanđelja. Samo su vatrena želja, odlučna volja i čvrste namjere mogle razbiti moralnu tamu koja je pokrivala zemlju kao samrtni pokrov. Da bi stekli željene blagoslove, morali su se ozbiljno potruditi, morali su se odreći sebe.
Djelo Ivana Krstitelja obavlja se i u naše vrijeme. Njegovo djelo i djelo onih koji rade u duhu i sili Ilijinoj, u želji da probude ljude iz njihove ravnodušnosti, imaju mnogo sličnosti. Krist treba doći po drugi put kad će suditi svijetu po pravdi. Božji vjesnici koji nose posljednju vijest opomene koja će biti upućena svijetu, trebaju pripremiti put za Kristov drugi dolazak kao što je i Ivan pripremao put za Njegov prvi dolazak. Ako je nebesko kraljevstvo bilo izloženo nasilju u dane Ivana Krstitelja, ono trpi nasilje i sada; i danas se blagoslovi Evanđelja moraju osigurati na isti način. Ako forme i obredi tada nisu bili ni od kakve koristi, formalna pobožnost lišena sile ni danas nikome ne koristi.
Na djelu su dvije sile. S jedne strane Sotona svojom silom nastoji poništiti utjecaj Božjega djela; s druge strane Bog radi preko svojih slugu i poziva grešnike na pokajanje. Tko će pobijediti? Znajući da mu je na raspolaganju preostalo još samo malo vremena, Sotona je sišao i radi u velikoj sili sa svom prevarljivošću bezakonja u onima koji propadaju. On se služi svim raspoloživim oružjem ne bi li spriječio duše da prihvate istinu. Pobjede koje postižemo nad sobom i grijehom postižemo na štetu neprijatelja, i on nam bez odlučnog protivljenja neće dopustiti da uživamo u Božjim blagoslovima. (Youth’s Instructor, 17. svibnja 1900.)