„I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ (Ivan 1,14)
Snaga naroda i pojedinaca ne nalazi se u prilikama i sredstvima koji ih naizgled čine nepobjedivima; ona se ne nalazi u njihovoj oholoj veličini. Jedino ih Božja sila može učiniti velikima ili jakima. Svojim ponašanjem prema Njegovim namjerama oni sami odlučuju o svojoj sudbini.
Ljudska povijest govori o čovjekovim dostignućima, o njegovim pobjedama u bitkama, o njegovim uspjesima u dostizanju svjetovne veličine. Božja povijest opisuje čovjeka onako kao što ga Nebo vidi. U božanskim izvještajima sve njegove zasluge sastoje se od njegove poslušnosti Božjim zahtjevima. …
Stoljeća imaju svoje poslanje. Svaki trenutak ima svoju zada ću. Svaki prelazi u vječnost sa svojim teretom. … Bog i dalje upravlja zemaljskim kraljevstvima. On je u velikim gradovima. Njegove oči gledaju, Njegovi kapci ispituju djela sinova ljudskih. Mi ne trebamo govoriti da je Bog bio, već Bog jest! On vidi svakog vrapca koji pada, svaki list koji se odvaja od drveta, svakog kralja koji je izgubio prijestolje. Svi stoje pod vlašću Beskrajnoga. Sve se mijenja. Gradove i narode Bog mjeri viskom koji se nalazi u Njegovoj ruci. On nikad ne griješi. On pravilno očitava. Sve što je zemaljsko nesigurno je, a istina traje dovijeka.
U očima svijeta oni koji služe Bogu mogu izgledati slabi. Oni možda prividno nestaju iza velikih valova, ali sa sljedećim valom doći će bliže svojoj luci. Ja im dajem vječni život – kaže Gospodin – i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Iako će kraljevi biti svrgavani, iako će narodi propadati, duše koje se vjerom povežu s Božjom namjerom, ostaju dovijeka. (The Youth’s Instructor, 29. rujna 1903.)
Uprite svoje oči u Isusa i gledajući u Njega, preobrazit ćete se u to isto obličje. (Australian Union Conference Record, 1. studenoga 1904.)
Preporučujemo:
