“Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)
Radnik za Boga nije ostavljen bez uzora. Dan mu je primjer i ako ga bude slijedio, postat će gledanje svijetu, anđelima i ljudima. Pozvan je da slavi Boga tako što će ostvarivati nesebične ciljeve i namjere.
Gospodin razumije čovjekovu narav i predstavlja mu zakone nebeskog kraljevstva, koje je čovjek dužan prihvatiti i držati. Stavlja mu u ruke Bibliju kao vodič koji će mu pokazati što je istina i što mora činiti da baštini vječni život. Ta knjiga skreće pozornost s privremenih probitaka na duhovne stvarnosti. Ona govori čovjeku, palom i grešnom kakav jest, da može postati knez i kralj u nebeskim dvorovima, Božji baštinik i subaštinik s Kristom.
Bog zna koliko je snažna čovjekova sklonost k sabiranju zemaljskog blaga, i na glavnim i sporednim životnim putovima čuje se Njegov glas kako govori: “Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?” (Marko 8,36) “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidova i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.” (Matej 6,19-21)
Božji glasnici imaju zadatak da izvršavaju sve poslove koje je Krist obavljao dok je bio na Zemlji. Trebaju se predano posvetiti svakoj službi koju je On vršio. Ozbiljno i iskreno trebaju govoriti ljudima o neistraživim bogatstvima i neprolaznom blagu na Nebu. Trebaju biti ispunjeni Duhom Svetim. Trebaju ponavljati nebeske ponude mira i oprosta. Trebaju ukazivati na vrata Božjega grada govoreći: “Blaženi oni koji vrše zapovijedi njegove: imat će pravo na stablo života i na vrata će ući u grad.” (Otkrivenje 22,14) …
Bog od svih ljudi očekuje da rade za Njega u skladu sa svojim sposobnostima. Čovjekovo djelovanje ne treba potiskivati, već posvetiti i ispravno usmjeriti. (Manuscript 27, 22. siječnja 1907., “Novi engleski sanatorij”)