„I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe.“ (Otkrivenje 21,4 – Šarić)
U najmračnijim danima svojega sukoba sa zlom, Crkva živoga Boga dobila je otkrivenje o vječnim Gospodnjim namjerama. Njezinim vjernicima bilo je omogućeno da gledaju iza nevolja sadašnjega vremena i u budućnosti vide pobjedu jer će rat biti završen, a otkupljeni ući u posjed Obećane Zemlje. Ova viđenja buduće slave, prizori koje je naslikala Božja ruka, trebaju biti mili Njegovoj današnjoj Crkvi jer će se vjekovna borba brzo završiti i obećani blagoslovi izliti u punoj mjeri. …
Živa Crkva često je pozivana da podnese nevolje i stradanja, jer ne može pobijediti bez oštrih sukoba. „Kruh tjeskobe i voda nevoljnička“ (Izaija 30,20) dio su koji dopada svima, ali nitko među onima koji se oslone na Onoga koji je moćan da izbavi neće biti konačno svladan. …
U svoj konačni sukob Crkva treba ući obučena u oklop Kristove pravednosti. „Lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama“ (Pjesma 6,9), ona treba izići u cijeli svijet pobjeđujući i da pobijedi.
Najmračniji trenutak u sukobu Crkve sa silama zla neposredno prethodi njezinom konačnom izbavljenju. Međutim, nijedan koji se oslanja na Boga ne treba se plašiti. …
Nama koji stojimo na samom pragu njihovog ispunjenja, od kakve su velike važnosti, od kakvog živog interesa ovi opisi onoga što će doći – događaja koje su, otkako su naši praroditelji izišli iz Edena, Božja djeca očekivala i pratila, za kojima su čeznula i molila se. …
Narod spašenih neće poznavati nijedan drugi zakon osim Zakona Neba. Svi će postati sretna, ujedinjena obitelj odjevena u odjeću hvale i zahvaljivanja. Iznad toga prizora, jutarnje zvijezde pjevat će zajedno i svi sinovi Božji klicati od radosti, dok će se Bog i Krist sjediniti u objavljivanju jer više neće biti grijeha ni smrti. (Review and Herald, 1. srpnja 1915.)