““Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve srdžbe. Ostade, naime, postojan kao da promatra Nevidljivoga.”“ (Hebrejima 11,27)
Mojsije je imao dubok osjećaj osobne Božje prisutnosti. On nije samo gledao unaprijed kroz vjekove Kristovo pojavljivanje u tijelu, već je na poseban način vidio Krista koji prati izraelski narod na svim putovanjima. Bog mu je bio stvaran, uvijek prisutan u njegovim mislima. Kada su ga pogrešno razumjeli, kada je bio pozvan da se suoči s opasnošću i da nosi uvrede radi Krista, podnosio je sve bez osvete. Mojsije je vjerovao u Boga koji mu je potreban i koji će mu pomoći u njegovoj potrebi. Bog mu je bio stalna pomoć.
Veći dio vjere koju vidimo samo je to po imenu; stvarna, ustrajna vjera puna povjerenja je rijetka. Mojsije je u svojem iskustvu doživio ispunjenje obećanja da će Bog nagraditi one koji Ga traže. Ustrajao je u svojem poštovanju sve dok nije bio nagrađen. Evo još jedne točke u odnosu na vjeru koju želimo proučiti; Bog će nagraditi čovjeka vjere i poslušnosti. Ako je ova vjera dio životnog iskustva, ona će osposobiti svakoga tko se boji i ljubi Boga da izdrži kušnju. Mojsije je bio pun povjerenja u Boga zato što je razvio vjeru koja se drži obećanja. Bila mu je potrebna pomoć, on se molio za nju, primio ju je vjerom i utkao u svoje iskustvo uvjerenje da se Bog brine o njemu. Vjerovao je da Bog vlada njegovim životom. Vidio je i priznao Boga u svakoj pojedinosti svojeg života i osjećao da je pod okom Svevidećeg, Onoga koji ispituje motive i iskušava srce. Gledao je u Boga i imao povjerenje u Njega da će ga provesti neiskvarenog kroz svaku kušnju u bilo kojem obliku. … Božja prisutnost bila je dovoljna da ga provede kroz najizazovnije prilike u kojima se čovjek može naći.
Mojsije nije samo razmišljao o Bogu; on Ga je vidio. Bog je bio stalna vizija pred njim. Nikada nije gubio iz vida Njegovo lice. Vidio je Isusa kao svojeg Spasitelja i vjerovao da su Spasiteljeve zasluge pripisane njemu. Ova vjera za Mojsija nije bila nagađanje. Bila je stvarnost. Nama je potrebna takva vjera, vjera koja će izdržati ispit. O, koliko često padamo u kušnji jer ne držimo svoje oči na Isusu! (5T 651,652)