“Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.” (Izaija 8,20)
Gospodnja filozofija, jasno zacrtana u Njegovoj Riječi, treba biti pravilo našeg života. Cijelo biće treba se staviti pod vlast Onoga koji poznaje kraj od početka. Biblija i samo Biblija treba biti naš vodič. Mi moramo slijediti i poštovati životodavna načela Neba, a ne samo vlastite sklonosti. Božja mudrost i sila koje djeluju na osjetljivo srce, dovode um i karakter u sklad sa zakonima i pravilima Neba. Moramo pojedinačno biti vođeni Duhom Svetim da bismo prenosili svijetu važne činjenice o istini i pravednosti. …
Pozvani smo da uzbunjujemo ljude. Stražari ne smiju sada podbaciti. Moraju ustrajno bdjeti u molitvi kako bi imali jasno viđenje svoje dužnosti prema Onome koji je preko svojega jedinorođenog Sina došao na ovaj svijet da bi muškarce i žene oslobodio Sotoninog vodstva.
Mi trebamo poučavati i usmjeravati ljude da gledaju na Kristov primjer, da postanu svjesni što duguju Onome kome pripadaju po stvaranju i otkupljenju. On je vlasnik svakog muškarca, žene i djeteta koji dolaze na svijet. On je to postao plativši otkup za njih. Kad bi pala ljudska bića u dragovoljnoj poslušnosti postala sinovi i kćeri Božje, ona bi bila jedno s Kristom. Spasitelj ih je otkupio žrtvujući vlastiti život da bi platio kaznu za grijeh. … Oni koji su istinski obraćeni otkrivat će Kristovu spasonosnu milost u radu za duše koje je Sotona zaslijepio. Božji sluge trebaju u vlastitom životu pokazati silu istine i pravednosti. Svijet će se ubrzo suočiti s velikim Zakonodavcem u vezi s prekršajem Njegovog Zakona. Samo oni koji se odvraćaju od prijestupa k poslušnosti mogu se nadati pomilovanju.
Mi trebamo uzdići zastavu na kojoj piše: “Zapovijedi Božje i vjera Isusova”. To je to veliko sporno pitanje. Nemojmo ga izgubiti iz vida. Moramo probuditi članove crkve i one koji se još nisu odlučili za Krista da sagledaju zahtjeve nebekog Zakona i da mu se pokore. Mi trebamo veličati taj Zakon i učiniti ga slavnim. I probuditi one koji su utonuli u duhovni drijemež. (Letter 138, 12. prosinca 1910., bračnom paru Starr u sanatoriju u Melroseu, gdje je starješina Starr radio kao kapelan i bio uključen u evanđeosku službu)