“Od Jahve su koraci čovječji, i kako da čovjek razumije svoj put?” (Izreke 20,24)
Dok sam tijekom ljetne kampanje kolportirala u gradu Sucreu, srela sam kolegicu literarnu evanđelisticu koja je bila obeshrabrena isto kao i ja, pa smo odlučile raditi zajedno. Međutim, naši planovi nisu dugo potrajali. Na nas je zalajalo i potrčalo prema nama nekoliko oštrih pasa i — uskoro su bili pred nama. Kako smo pokušale pobjeći, otrčale smo u suprotnim smjerovima.
Opet sam počela kolportirati sama. Odlazila sam od vrata do vrata i konačno došla do posljednje kuće u ulici i pokucala. Izišla je žena i rekla mi neka pričekam, što sam i učinila. Nakon dužeg čekanja vidjela me je njezina kći pa sam joj rekla da čekam njezinu majku. Konačno se majka vratila, pozvala me da uđem i kupila jednu od knjiga koje sam joj ponudila, odlučivši da će je platiti u ratama.
U siječnju sam se vratila po drugu ratu, a sada mi je vrata otvorila starija žena, Maria Elena. Bila je to majka one žene koja je kupila knjigu i rekla mi je da njezina kći više ne živi tu. Međutim, pozvala me je da uđem u kuću dok ona bude telefonirala kćeri. Ubrzo mi se Maria Elena pridružila i pitala što radim. Pokazala sam joj svoje materijale i svidjela joj se knjiga o braku. Pozvala je svojeg muža Joséa Luisa i on je kupio knjigu There Is Still Hope (Još uvijek ima nade). Ona je kupila knjige Even With Our Differences (Usprkos svim našim razlikama) i I Would Marry You Again (Oženio bih se tobom ponovno).
Pitala sam je možemo li se pomoliti i ima li bilo kakve zahtjeve za molitvu. Htjela je da se molimo za njezinog sina jer je prolazio kroz težak problem pa mu je željela poslati knjige. Završila sam posjet molitvom.
Kad sam se vratila po sljedeću ratu, Maria Elena je bila sretna i zahvalna jer je njezin sin čitao knjige, i to posebno vjerske. Rekao joj je da su mu knjige promijenile život i da razmišlja o odlasku u Crkvu. Maria Elena je kupila primjerak iste knjige za kćer u Španjolskoj. Molila sam se s njom ponovno.
Maria Elena i ja postale smo dobre prijateljice. Zahvaljujem Bogu što me je odveo u njezinu kuću. Vjerujem da je neugodnost sa psima bila intervencija Svetoga Duha da me pošalje u ulicu u kojoj je ona živjela. Sada ona štuje Gospodina i moli se za svojeg muža i djecu. Moja je velika želja da je vidim kada Gospodin po drugi put dođe.
Heydi Valeira Chura Apaza, Bolivija