“A sad vas preporučujem Bogu i riječi — njegovoj milosti, njemu koji može sagraditi i dati vam baštinu među svima posvećenima.” (Djela 20,32)
Veliko i važno znanje jest poznavanje Boga i Njegove riječi. … Svakoga dana treba se povećavati naše duhovno razumijevanje; kršćanin će rasti u milosti upravo u onoj mjeri u kojoj se bude oslanjao na Božju riječ i cijenio njezin nauk, razmjerno navici da razmišlja o onom što je božansko. (RH, 17. travnja 1888.)
Dajući nam prednost da proučavamo Njegovu Riječ, Gospodin je stavio pred nas bogatu gozbu. Mnogi se blagoslovi mogu dobiti kada se gostimo Njegovom riječju koju je On predstavio kao svoje tijelo i krv, svoj Duh i život. Hraneći se Njegovom Riječju, povećavamo svoju duhovnu snagu, rastemo u milosti i spoznaji istine. Pritom se polako stvara i učvršćuje navika vladanja sobom. Slabosti djetinjstva — razdražljivost, tvrdoglavost, sebičnost, naglost, strastvenost — nestaju i umjesto njih razvijaju se vrline kršćanske muževnosti i ženstvenosti. (CT 207)
Gospodin nam je u svojoj velikoj milosti u Svetom pismu otkrio pravila svetog življenja.
Nadahnuo je svete ljude da zapišu, nama na blagoslov, savjete u vezi s opasnostima koje nas čekaju na našem putu i kako da ih izbjegnemo. Oni koji poslušaju Njegov nalog da pretražuju Pisma, neće ostati u neznanju o svemu tome. Usred opasnosti posljednjih dana, svaki vjernik crkve treba razumjeti razloge svoje nade i svoje vjere — razloge koji se lako mogu shvatiti. Bit će to dovoljno da zaokupi naše misli, ako želimo rasti u milosti i u spoznaji Gospodina našega Isusa Krista. (Poruka mladima, str. 172,173)
Božji narod koji raste u milosti, uvijek će stjecati jasnije razumijevanje Njegove riječi. U njezinim svetim istinama otkrivat će novo svjetlo i novu ljepotu. To se događalo u povijesti Crkve kroz sva vremena i tako će biti sve do kraja. (GW 297)