“Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!” (Luka 22,32)
Vjera upoznaje dušu s Božjim postojanjem i Njegovom prisutnošću, i gledajući jedino Božju slavu, sve više prepoznajemo ljepotu Njegovog karaktera i savršenstvo Njegove milosti. Naša duša biva osnažena duhovnom silom jer udišemo atmosferu Neba. … Mi se uzdižemo iznad svijeta i gledamo samo Onoga koji je Zapovjednik nad deset tisuća, koji je sav ljubak. (Selected Messages, sv. 1, str. 334)
Svi oni koji ljube Boga trebaju svjedočiti o tome koliko su dragocjene Njegova milost i Njegova istina. Oni koji su prihvatili svjetlo istine trebaju dobivati pouku za poukom da bi konačno shvatili da ne smiju ostati nijemi, već da trebaju često govoriti jedni drugima. Trebaju imati na umu subotnje sastanke na kojima oni koji ljube Boga, koji Ga se boje i razmišljaju o Njegovom imenu, mogu dobiti priliku da izraze svoje misli razgovarajući jedni s drugima. …
Veličanstvo Neba izjednačava svoje interese s interesima vjernika, bez obzira na skromne okolnosti u kojima oni žive. I kad god imaju prednost da se sastanu, prikladno je da se često obraćaju jedni drugima, da daju izraza svojoj zahvalnosti i ljubavi koja je posljedica razmišljanja o Gospodnjem imenu. Tako će se Bog proslaviti dok sluša i uslišava i tada će se bogoslužje namijenjeno iznošenju iskustava smatrati najvažnijim od svih bogoslužja, jer se riječi izgovorene tom prilikom zapisuju u knjizi za spomen. …
Nemojte ugađati neprijatelju baveći se tamnom stranom svojeg iskustva; oslonite se potpunije na Isusa koji će vam pomoći da se oduprete kušnji. Kada bismo više mislili i razgovarali o Isusu, a manje o sebi, doživljavali bismo više Njegove prisutnosti. Ako budemo prebivali u Njemu, bit ćemo ispunjeni mirom, vjerom i hrabrošću i moći ćemo ispričati tako pobjedonosno iskustvo kada se nađemo na bogoslužju da će i drugi biti osvježeni našim jasnim, snažnim svjedočenjem za Boga. Ta dragocjena priznanja i hvale upućene Njegovoj milosti, ako još budu potkrijepljeni i kršćanskim životom, imat će neodoljivu snagu koja djeluje na spasenje duša. Svijetlu i radosnu stranu vjere opisivat će svi oni koji se svakoga dana iznova posvećuju Bogu. Mi ne smijemo sramotiti našega Gospodina svojim turobnim iznošenjem nevolja koje nam izgledaju strašne. Sve nevolje koje prihvaćamo kao odgojno sredstvo budit će u nama radost. Naš cjelokupni vjerski život širit će tada okrepljujući, oduševljavajući, oplemenjujući utjecaj i odisati ugodnim mirisom dobrih riječi i dobrih djela. (The Seventh–day Adventist Bible Commentary, sv. 4, str. 1183)