“Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji.” (Efežanima 2,19)
Tako su i pripadnici Božjeg naroda — istinski Izrael — premda rasut među svim narodima na zemlji samo putnici čije je državljanstvo na Nebu. (Patrijarsi i proroci, str. 372)
Uvjet da netko bude primljen u Gospodnju obitelj jest da iziđe iz svijeta, da se odvoji od svih njegovih otrovnih utjecaja. Božji narod ne smije imati nikakve veze s idolopoklonstvom u bilo kojem obliku. Pripadnici Božjeg naroda trebaju se uzdići na viši stupanj. Mi se trebamo razlikovati od svijeta, a onda, rekao je Bog: “Primit ću vas kao članove svoje kraljevske obitelji, djecu nebeskog Kralja!” Kao poklonici istine moramo se razlikovati po običajima od grijeha i grešnika. Naše građanstvo je na nebesima.
Moramo mnogo jasnije shvatiti vrijednost obećanja koja nam je Bog dao, mnogo dublje cijeniti čast koju nam je ukazao. Bog smrtnim ljudima ne može ukazati veću čast nego da ih posinjenjem primi u svoju obitelj i da Ga mogu nazivati svojim Ocem. Ne doživljavamo nikakvo poniženje kada postajemo Božja djeca! (FE 481)
Mi smo stranci i došljaci na ovome svijetu. Zato moramo čekati, bdjeti, moliti se i raditi. Cijeli naš um, cijela duša, cijelo srce i sva naša snaga — sve je otkupljeno krvlju Božjega Sina. Ne trebamo smatrati svojom dužnošću da nosimo odjeću hodočasnika određene boje, određenog kroja, već udobnu, skromnu odjeću koju, prema nadahnutoj Riječi, trebamo nositi. Ako je naše srce sjedinjeno sa srcem Isusa Krista, mi ćemo osjećati najveću želju da budemo odjeveni Njegovom pravednošću. Ništa ne trebamo stavljati na sebe da bismo privukli pozornost ili da bismo izazvali raspravu.
Kršćanstvo — koliko ima onih koji ne znaju što je to! To nije nešto što se stavlja i nosi izvana! To je život koji je utkan u Kristov život. To znači da mi nosimo odjeću Kristove pravednosti. (TM 130,131)
Građani nebeskog kraljevstva ujedno su najbolji građani ove zemlje. Tko razumije svoje dužnosti prema Bogu, razumjet će i svoje dužnosti prema bližnjima. (Poruka mladima, str. 202)