“Da se otrijezne i umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju.” (2. Timoteju 2,26)
Opasno je dopustiti da jedna nekršćanska karakterna osobina živi u srcu. Jedan grijeh koji gajimo, postupno će iskvariti karakter i sve plemenite sile podrediti zlim željama. Uklanjanjem jednog čuvara savjesti, popuštanjem jednoj zloj navici, zanemarivanjem visokih zahtjeva dužnosti, ruše se obrambeni zidovi duše i otvara put Sotoni da uđe i zavede nas. Jedini siguran put jest da se naše molitve svakodnevno uzdižu iz iskrenog srca, kao što je David činio: “Zadrži mi korake na stazama svojim, da mi se noge ne omaknu.” (Psalam 17,5 — Varaždinska Biblija) (Patrijarsi i proroci, str. 376)
Mi živimo u okruženju pritisnutom sotonskim djelovanjem. Neprijatelj će mrežu nemorala isplesti oko svake duše koja nije zaštićena Kristovom milošću. Kušanje će doći, ali ako budemo motrili na neprijatelja i održali ravnotežu samosvladavanja i neporočnosti, zavodljivi duhovi neće imati nikakav utjecaj na nas. Oni koji ništa ne čine da ohrabre kušnju, moći će joj se oduprijeti kada naiđe; ali oni koji se zadržavaju u atmosferi zla, za poraz i gubitak svoje postojanosti neće moći okriviti nikoga drugog osim sebe. … Mi moramo biti vođeni istinskom pobožnošću i zdravim razumom. Naša duša treba biti okružena nebeskom atmosferom. Ljudi trebaju paziti i biti stalno na oprezu ne dopuštajući nijednu riječ ili djelo koji bi prouzročili da se o njihovom dobru loše govori. Onaj tko se predstavlja kao Kristov sljedbenik, treba ostati čist i neokaljanih misli, riječi i postupaka. Njegov utjecaj na druge treba uzdizati. (Counsels to Teachers, str. 257,258)