Grijeh nevjerovanja udaljava ljude od Boga

“U svakoj žalosti njihovoj osjećao se i on tužan, ali ih je spasio anđeo lica njegova. U svojoj ljubavi i milosti On ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba. Ali su oni bili nepokorni i žalostili sveti duh Njegov.” (Izaija 63,9.10 — Šarić)
Od početka povijesti grijeha Krist je bio sa svojim narodom da bi osporio Sotonin autoritet jer je uvidio da se sukob mora nastaviti ovdje na Zemlji. Sotona se opirao Božjem Sinu u svakom Njegovom naporu da otkupi svoj narod. Sakriven u stupu od oblaka danju i u stupu od ognja noću, Krist je usmjeravao, vodio i savjetovao sinove Izraelove na putovanju iz Egipta u Kanaan. Ali oni su bili tako nespremni da budu vođeni, da prihvate da njima upravlja glas Anđela Gospodnjeg! Kako su vatreno branili vlastite putove i pravdali sebe zbog buntovnih osjećaja koje su njegovali i vlastitih ideja i planova koje su slijedili! Silni Savjetnik bio je taj koji je, sakriven u stupu od oblaka danju i u stupu od ognja noću, nadgledao tabor svojeg naroda. On je bio taj koji ih je ispravljao kad su išli pogrešnim putovima i ohrabrivao ih da se uzdaju u živoga Boga koji će ih sigurno voditi u Obećanu Zemlju. Bili su neprekidno pred očima Onoga koji nikad ne drijema i ne spava, pa ipak su gunđali protiv Mojsija, čovjeka kojega je Bog postavio za njihovog vidljivog vođu i s kojim je Isus Krist razgovarao licem k licu, kao što čovjek razgovara sa svojim prijateljem. Usprkos činjenici da je Gospodin radio preko svojeg sluge Mojsija, oni se nisu suprotstavili neprijatelju koji ih je kušao zlim nagađanjima, ljubomorom i iznalaženjem mana niti su se čvrsto zauzeli za načelo. Nadahnuta Riječ objašnjava uzrok njihovog neuspjeha kao opomenu nama koji se nalazimo na svršetku svijeta, da ne bismo i sami pali na istom primjeru nevjerovanja. … Sinovi Izraelovi potpali su pod vlast neprijatelja zato što su, odvajanjem od živog Boga, njegovali zlo srce nevjerovanja, a kad su se jednom našli na strani neprijatelja, on je iskoristio priliku i učinio ih svojim saveznicima u najvećoj mogućoj mjeri. Taj grijeh, kojim je narušeno njihovo povjerenje u Sina Božjeg, odveo je Izrael daleko na stranputicu. Upravo u vrijeme kad su trebali slaviti Boga i veličati ime Gospodnje govoreći o Njegovoj sili i dobroti, oni su se pokazali kao nevjerni i nezadovoljni, spremni da gunđaju i da se žale. Veliki varalica je svim mogućim sredstvima nastojao posijati razdor među njima, izazvati u njihovom srcu zavist i mržnju prema Mojsiju i zapodjenuti pobunu protiv Boga. Slušajući glas velikog varalice, dospjeli su u žalosno stanje i doživjeli propast i nesreću. (Manuscript 65, 1895.; The Signs of the Times, 25. travnja 1895.)