“Tko su i odakle dolaze ovi što su obučeni u bijele haljine?” (Otkrivenje 7,13)
Božji narod je u mnogočemu vrlo kriv. Sotona dobro zna grijehe na koje ih je naveo kušajući ih i prikazuje ih u pretjeranom svjetlu izjavljujući: “Hoće li Bog mene i moje anđele izbaciti iz svoje prisutnosti, a nagraditi one koji su krivi za iste grijehe? Ne možeš to učiniti, o Gospodine, i ostati pravedan. Tvoje prijestolje ne može opstati u pravednosti i sudu. Pravda zahtijeva da nad njima izgovoriš presudu.”
Ali dok su Kristovi sljedbenici griješili, oni se nisu dali pod vlast Zloga. Odbacili su svoje grijehe i molili Gospodina u poniznosti i skrušenosti, i božanski Zagovornik molio je za njih. Onaj koji je najviše uvrijeđen njihovom nezahvalnošću, koji zna njihove grijehe, ali i njihovo pokajanje, objavljuje: “Gospodin da te ukori, o Sotono. Ja sam dao svoj život za ove duše. One su urezane na mojim dlanovima.” …
Dok Božji narod muči svoje duše pred Njim moleći za čistoću srca, izgovorena je zapovijed: “Skinite s njih prljave haljine”, i upućene su ohrabrujuće riječi: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!” Besprijekorna odjeća Kristove pravednosti stavljena je na prokušanu i vjernu Božju djecu. Prezreni ostatak odjeven je u slavnu odjeću koja nikad više neće biti uprljana pokvarenošću ovoga svijeta. Njihova imena sačuvana su u Janjetovoj knjizi života, zapisana među vjernima iz svih vremena. Oni su se oduprli lukavstvima varalice, nisu se rikom Zmaja dali odvratiti od svoje odanosti. Sada su zauvijek sigurni od kušačevih sredstava. Njihovi grijesi preneseni su na začetnika grijeha.
Kao pripadnici ostatka oni nisu samo pomilovani i prihvaćeni, nego i proslavljeni. Na glavu im je stavljen “čist povez”. Oni su kraljevi i svećenici Bogu. Dok je Sotona sipao svoje optužbe i nastojao uništiti ovu skupinu, sveti anđeli, nevidljivi, prolazili su amo–tamo stavljajući na njih pečat živoga Boga. To su oni koji na Sionskoj gori stoje s Janjetom i imaju Očevo ime napisano na svojim čelima. Oni pjevaju novu pjesmu pred prijestoljem, pjesmu koju nitko od ljudi ne može naučiti osim sto četrdeset i četiri tisuće onih koji su otkupljeni sa Zemlje. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 417,418)