Hebrejima 11

30. 11. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Hebrejima 11”.

1 A vjera je osnova onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo. 2 Jer po njoj stari primiše svjedočanstvo. 3 Vjerom doznajemo da su svjetovi pripravljeni riječju Božjom, tako da ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. 4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan, jer je Bog svjedočio nad njegovim darovima. Po njoj i umrijevši još govori. 5 Vjerom Henok bȋ prenesen da ne vidi smrti, i ne nađe se jer ga je prenio Bog. Prije naime nego bijaše prenesen primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. 6 A bez vjere nemoguće mu je ugoditi; jer tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest i da je nagraditelj onih koji ga traže. 7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, pobojavši se, sagradi korablju na spasenje doma svojega. Time osudi svijet i postade baštinikom pravednosti po vjeri. 8 Vjerom Abraham, pozvan da ode u mjesto što ga je imao primiti u baštinu, posluša i ode, ne znajući kamo ide. 9 Vjerom se naseli u obećanu zemlju, kao u tuđu, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja, 10 jer iščekivaše grad s temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11 Vjerom i sama Sara primi silu da začne i rodi unatoč poodmakloj dobi, jer je vjernim smatrala Onoga koji dade obećanje. 12 Zato se od jednoga, i to obamrla, i izrodiše u mnoštvu kao zvijezde nebeske i poput pijeska nebrojena što je na obali morskoj. 13 U vjeri su svi oni umrli ne primivši obećanja, nego su ih samo izdaleka vidjeli i osvjedočili se i pozdravili ih i priznali da su tuđinci i došljaci na zemlji. 14 Jer oni koji tako govore jasno očituju da domovinu traže. 15 A da su imali na umu onu iz koje izađoše, imali bi prigode da se u nju vrate. 16 No sežu se sada za boljom, to jest nebeskom. Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati Bogom njihovim: ta pripravio im je grad. 17 Vjerom Abraham, kušan, prinese Izaka; i jedinorođenca prinašaše onaj koji je primio obećanja, 18 komu bijaše govoreno: Po Izaku zvat će ti se potomstvo.19 Smatrao je da je Bog uzmožan i od mrtvih uskrisivati. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. 20 Vjerom Izak blagoslovi Jakova i Ezava s obzirom na buduće. 21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi svakog od sinova Josipovih i pokloni se oslonjen na vrh svojega štapa. 22 Vjerom Josip, umirući, napomenu o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. 23 Vjerom Mojsija, kad se rodi, tri mjeseca skrivahu roditelji njegovi jer vidješe da je djetešce lijepo i ne pobojaše se kraljeve odredbe. 24 Vjerom Mojsije, kad već bijaše odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. 25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s pukom Božjim nego imati časovito grješno uživanje. 26 Većim je bogatstvom od blaga u Egiptu smatrao sramotu Kristovu, jer je gledao na plaću. 27 Vjerom napusti Egipat ne pobojavši se gnjeva kraljeva. Bijaše naime postojan kao da Nevidljivoga gleda. 28 Vjerom je obavio Pashu i škropljenje krvlju, da Zatornik ne dira prvorođence njihove. 29 Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. 30 Vjerom zidine jerihonske padoše pošto se tijekom sedam dana kružilo oko njih. 31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima kad s mirom primi uhode. 32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena budem li pripovijedao o Gideonu, pa Baraku i Samsonu i Jiftahu, pa Davidu i Samuelu i prorocima, 33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, izvršili pravednost, postigli obećanja, zatvorili ralje lavovima, 34 pogasili silinu ognja, umakli oštrici mača, ojačali u slabosti, postali jaki u boju, nagnali u bijeg bojne redove tuđinaca. 35 Neke žene uskrsnućem ponovno primiše svoje mrtve. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenje da bi zadobili bolje uskrsnuće. 36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, čak i okove i tamnicu. 37 Kamenovani, raspiljeni, iskušavani, ubijeni oštricom mača; potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani 38 — svijet ih ne bijaše dostojan — lutali po pustinjama i gorama i špiljama i jazbinama zemaljskim. 39 I svi ovi imaše dobro svjedočanstvo po vjeri, ali ne zadobiše obećano, 40 jer Bog je za nas providio nešto bolje da oni bez nas ne dosegnu savršenstvo.