Henokov primjer nas stavlja pred izazov

“Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.” (2. Petrova 1,4)
Henoku nije bilo ništa lakše živjeti pravednim životom u svoje vrijeme nego što je to nama danas. Svijet u Henokovo vrijeme nije bio ništa naklonjeniji rastu u milosti i svetosti nego što je danas, ali on je svoje vrijeme posvetio molitvi i razgovoru s Bogom i to ga je osposobilo da utekne od tjelesnih želja ovoga svijeta. Upravo ta njegova privrženost Bogu učinila ga je spremnim da bude uzet na Nebo. Mi živimo usred opasnosti posljednjeg vremena i moramo primati snagu iz istog izvora kao i Henok. Moramo hoditi s Bogom. Od nas se zahtijeva da se odvojimo od svijeta. Ne možemo ostati neokaljani ako ne slijedimo primjer odanog Henoka i ne hodimo s Bogom. Ali koliko ima onih koji su robovi tjelesnih želja, želja očiju i ponosa života (vidi 1. Ivanova 2,16)! Zbog toga nemaju udjela u božanskoj naravi i ne uspijevaju uteći od tjelesnih želja ovoga svijeta. Oni služe sebi i proslavljaju sebe. Njihova je jedina briga: Što ću jesti? Što ću piti? U što ću se odjenuti? Mnogi govore o žrtvovanju, a uopće ne znaju što je to. Nisu okusili ni prvi gutljaj iz te čaše. Oni govore o Kristovom križu, ispovijedaju vjeru, ali nemaju iskustva u samoodricanju, uzimanju križa i hodu s Gospodinom. Kada bi doista imali udjela u božanskoj naravi, isti duh koji je počivao na njihovom Gospodinu, počivao bi i na njima. Ista blagost i ljubav, ista briga i suosjećanje pokazivali bi se i u njihovom životu. Oni onda ne bi čekali da nevoljni i nesretni dođu k njima, niti da ih preklinju za milost i suosjećanje. Bilo bi im isto tako prirodno da pomažu nevoljnima i služe njihovim potrebama kao što je i Kristu bilo normalno da prolazi čineći dobro. Svi muškarci, žene i mladi koji ispovijedaju vjeru u Krista, trebaju biti svjesni odgovornosti koja na njima počiva. Svi to trebaju doživjeti kao osobni posao, osobnu borbu, osobno propovijedanje o Kristu u svakidašnjem životu. Kad bismo svi to tako shvatili i prihvatili se posla, bili bismo moćni kao vojska sa zastavama. Na nas bi sletio golub s Neba. zasjalo bi nam Sunce Pravednosti, a svjetlo Božje slave ne bi bilo zaklonjeno od nas ništa više nego od odanog Henoka. (Manuscript 1, 1869.; Sermons and Talks, 5,6)