Živo se sjećamo uzbuđenja što je zavladalo u kolovozu 1999. godine kad smo očekivali pomrčinu Sunca. O tome je pisala većina časopisa, a mnogi su upriličili intervjue s poznatim osobama u našem društvu. Većina ljudi je ovaj događaj povezala sa smakom svijeta, a smak svijeta ljudi često povezuju s drugim adventom. Umjesto da se raduje najveličanstvenijem događaju koji će se dogoditi našem planetu, čitav kršćanski svijet na taj način strahuje od drugog Kristovog dolaska.
Drugi advent središnja je misao cijele Biblije. U drugi advent su vjerovali svi pisci Biblije. O njemu su pisali proroci i apostoli. Samo u Novom zavjetu nalazimo 319 navoda o drugom Kristovom dolasku, a u cijeloj Bibliji proroci i apostoli su pisali o drugom dolasku na oko 1530 mjesta. U prosjeku svaki dvadeset peti redak u Bibliji govori o drugom adventu. To je bilo radosno iščekivanje prvih kršćana. Njihov poznati pozdrav bio je Maranata, što znači “Gospodin dolazi”. Sve krjeposti kršćanskog života gube smisao ako zaboravimo ostvarenje naše najdublje potrebe — sjedinjenje sa svojim Ocem i nebeskom obitelji.
Kad je Isus Krist prvi put došao na našu Zemlju, Bog je u Kristu sjedinio nebesku i zemaljsku obitelj. Ono što je Adam izgubio neposlušnošću Isus je vratio svojim životom i smrću. Svim ljudima je dao mogućnost vječnog života. Ali, to sjedinjenje nije potpuno. Razdvojenost zemaljske i nebeske Božje obitelji još uvijek traje, iako sada vjerom živimo s Bogom, dolazi vrijeme potpunog sjedinjenja. Vrijeme drugog adventa bit će vrijeme potpunog sjedinjenja. Mnogi se pitaju hoće li Krist doći i kada će doći. Sigurnost drugog adventa je u Isusovom obećanju i naravi Njegove božanske ljubavi. Bogu nije moguće zauvijek biti odvojen od svoje djece. Isus je obećao da neće zauvijek biti odvojen od svoje djece koju voli nama neshvatljivom ljubavlju.
“Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem i pripravim vam mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14, 1 -3.) Neće biti mira na nebu dok se cijela obitelj ne okupi! Jamstvo drugog adventa je to što božanska ljubav ne trpi razdvojenost.
O drugom adventu ljubav će doživjeti svoje ispunjenje. Tada će život pobijediti smrt. Bit će to veličanstven događaj sjedinjenja onih sto su se voljeli, a smrt je nakratko prekinula njihovo zajedništvo.
S velikim uzbuđenjem sam slušao o djevojci koja je bila oteta i živa zakopana. Nakon visoke otkupnine koju je bogati otac platio, kćerka se vraćala kući ocu koji ju je s nestrpljenjem čekao. Kakav veličanstven susret! A ipak, to je samo blijeda slika onoga što će doživjeti otkupljeni kad se susretnu s Onim koji je dao cijelo nebo da bi vratio svoju djecu kući.
što se dogodilo našem kršćanskom svijetu u odnosu na drugi advent? Začuđuje da ljudi sve manje razgovaraju o drugom adventu što se on više približava. Narod smo koji za sebe tvrdi da slijedi Isusa Krista i to potvrđujemo raznim običajima i blagdanima. Na kraju svake godine ulažemo velike napore da na dostojanstven način proslavimo obiteljski blagdan, blagdan koji nas podsjeća na prvi advent — Božić. I tu činimo pogrešku. Ne zato što se sjećamo prvog Kristovog dolaska, nego zato što zanemarujemo podsjećanje na Njegov drugi dolazak. Prvi i drugi dolazak Isusa Krista ne mogu biti razdvojeni. Isusovi suvremenici su učinili pogrešku što su očekivali da se Isus pojavi u slavi u njihovo vrijeme i bude im osloboditelj od rimske vlasti. On je prvi put došao spasiti nas sve od posljedica Adamovog grijeha, a o drugom dolasku oslobodit će nas prisutnosti grijeha i njegovih posljedica.
“Tako se i Krist jednom prinese, da uzme mnogih grijehe; a drugom će se javiti bez grijeha na spasenje onima koji ga čekaju.” (Hebrejima 9,28)
Govorenje o Kristovom drugom dolasku jača našu vjeru u uskrsnuće mrtvih i Kristovo slavno pojavljivanje. Vjera u uskrsnuće o drugom Kristovom dolasku je temeljna odrednica kršćanske nade. Vjera u uskrsnuće bila je probni kamen za Isusove sljedbenike i za ljude u prvim stoljećima kršćanstva. Na problem nevjerovanja u uskrsnuće u Korintskoj crkvi sv. apostol Pavao odgovara:
“Ali, ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki medu vama tvrdi da nema uskrsnuća mrtvih? Ako li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera.” (1. Korinćanima 15,12-14)
Krist je pobjednik! Njegova pobjeda će pokazati svoj vrhunac u slavnom dolasku koji će učiniti kraj svemu što nas muči. Puritanski propovjednik Richard Baxter rekao je da Krist mora doći kako bi završio ono što je započeo. Mladoženjin odlazak nije bio njegova rastava. On nas nije ostavio s namjerom da se više ne vrati! Onaj koji je došao stradati sigurno će doći vladati. I onaj koji je došao kupiti sigurno će doći da bi to posjedovao. (Adventist Hope in Scripture and History, str. 134) Noć polako istječe i dan se približava.
To će biti najljepši dan za sve spašene! Kakva divna budućnost očekuje ovaj planet! Slava neka bude Otkupitelju!
Srećko Kuburić