Jutarnji stih

Hodati s anđelima

“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! … Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej 28,19.20)

U ranim danima mojeg braka privlačio me literarni evangelizam, ali moja vjera nije bila jaka. Jednoga dana k meni je došao prijatelj iz susjedstva i rekao mi da mu je hitno potreban novac za proširenje farme. Zamolio me da mu pozajmim novac, koji je obećao da će vratiti za petnaest dana. Nisam mogao odbiti njegovu molbu tako da sam mu, bez dogovora sa ženom, dao novac. Novac sam naslijedio od svojih roditelja i namjeravao sam ga uložiti u posao. To je bilo prije dvadeset osam godina i taj novac mi još uvijek nije vraćen.
Bio sam vrlo zbunjen i očajavao sam mjesecima. A onda sam sve odlučio staviti u Božje ruke. Kakvo olakšanje! I moja supruga se teško mirila s novonastalom situacijom.
Jedne noći je usnila san u kojem joj je snažni glas — anđeo — rekao: “Ne očajavaj, ja znam tvoje srce.” Njezin san je bio velika utjeha za mene tako da sam odlučio služiti Gospodinu kao literarni evanđelist. U listopadu 2011. obilježio sam dvadeset devet godina rada s literaturom. Gledajući unatrag, vidim kako me je Bog vodio svojom prisutnošću i štitio svojim anđelima. Jedno iskustvo preraslo je u nezaboravan doživljaj.
Radio sam u Nam Wonu, u Chon Buku. Ceste su bile neasfaltirane i u vrlo lošem stanju. Često su se događale nesreće. Krenuo sam kući i morao čekati dvadeset minuta na autobusnoj postaji. Baš kad je autobus stigao, odjednom sam osjetio strašnu pospanost, kao da se nalazim pod anestezijom. Nisam mogao odoljeti snu pa sam se predao i zaspao. Kad sam se probudio, shvatio sam da je onaj autobus otišao i da već stiže sljedeći. Zašto me je savladao tako iznenadan i snažan san?
Kad smo napustili Nam Won i stigli na brdski prijevoj, tu se nalazio onaj autobus koji sam propustio — ležao je u jarku i bio teško oštećen. Mnogi putnici su bili prebačeni u bolnicu. Tada sam shvatio da je Bog učinio da zaspim kako bih propustio taj autobus! On je vjeran!
Bog me je pozvao na ovaj rad i On me je uvijek pratio. Izraz “ljudi koji hodaju s anđelima” ne izgleda mi čudan, jer sam hodao s anđelima otkad sam postao literarni evanđelist. Zahvaljujem Bogu što me je izabrao u najmračnijim satima mojeg života da postanem Njegov radnik. Da nisam izgubio taj novac, možda bih postao trgovac koji bi prodavao zlato, srebro i satove. Vjerujem u Njegova obećanja da će “biti s nama u sve vrijeme do svršetka svijeta”.
Kye Cheol Cho, Južna Koreja


Komentiraj