Hrabrost nasuprot vršnjačkom ismijavanju

9. 11. 2015.

“Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte pr_dati pred njima! T_ sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.” (Ponovljeni zakon 31,6)

Kad sam bio na dvanaestoj godini školovanja, u našu školu došao je student literarni evanđelist da nas potakne da postanemo studenti kolporteri. Nisam znao što bi mojih pet bliskih školskih drugova pomislilo o meni kad bih se priključio prodaji knjiga. Smatrao sam da bi me možda ismijavali, tako da se zbog vršnjačkog pritiska nisam pridružio literarnom radu. Međutim, poslije, kad sam prisustvovao jednoj evangelizaciji i vidio studente literarne evanđeliste kako djeluju, to jest kako s oduševljenjem potiču ljude da kupuju knjige, odlučio sam se i ja uključiti u literarni rad. Zamolio sam jednog studenta da mi pokaže kako da počnem.
U početku je bilo teško jer smo mi studenti mogli prodavati knjige samo utorkom zbog rasporeda predavanja. Usprkos ovom izazovu i činjenici da su ljudi koji su živjeli u blizini našeg fakulteta bili siromašni i nisu mogli kupiti naše knjige, ostali smo jaki u Gospodinu i poklonili dosta besplatne literature. Sa svojim novootkrivenim oduševljenjem za literarni rad, pomogao sam drugim studentima da unovače još jedanaest studenata literarnih evanđelista, tako da smo u to vrijeme osnovali studentski klub literarnih evanđelista na našem fakultetu i u njemu su me izglasovali za potpredsjednika.
Kad sam prešao u studentski dom, prodavao sam knjige studentima s cijelog sveučilišta. Neki su me studenti ismijavali i pitali nemam li nikakvog boljeg posla kojim ću ispunjavati svoje slobodno vrijeme. Drugi su kupovali knjige, a bilo je i onih koji su me tjerali sa svojih vrata i govorili mi neka se više nikada ne vratim. Katkad je bilo obeshrabrujuće, ali nisam prestajao s ovim poslom. “Budite slobodni i hrabri”, bile su riječi koje su me hrabrile da nastavim.
Na moje iznenađenje, mnogi studenti literarni evanđelisti uživali su u radu pa su se još mnogi pridruživali klubu literarnih evanđelista. Sada je skupina brojčano narasla i mi smo odlazili svakog petka kolportirati kao skupina. Naučili smo da vas u početku možda mnogi ljudi neće željeti slušati, ali poslije, kad pročitaju koju knjigu, počinju ih cijeniti. Usprkos izazovima, ima mnogo blagoslova u ovom poslu. “Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.”
Lievin Manirakiza, Burundi