Hrabrost u Gospodinu

9. 09. 2019.

“Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti.” (2. Timoteju 1,7)

Obuci Gospodnji oklop. … Do protivljenja će doći. Oni koji ne njeguju vjeru i nadu pokazat će nevjerovanje. Kad ne znaš kojim bi putem krenuo, prepusti cijelu stvar Bogu. Potiči u svojem srcu vjeru koja svoju snagu očituje ljubavlju i čisti dušu. …

Gospodin negdje ima posao za tebe, ali u kojem god to polju bilo, nemoj da posao tvojeg posvećenja ostane nedovršen. Iskreno nastoj proslaviti Boga koji je dao svojega jedinorođenog Sina da bi te spasio. Kad učiš druge Božju riječ, drži se onoga što je pozitivno, dopusti da nježna milost Božje ljubavi uđe u tvoje srce, a oživljujući utjecaj Njegovog Duha Svetoga u tvoj um. …

Budi slobodan i hrabar u Gospodinu. … Sada je vrijeme da se molimo, vjerujemo i učinimo ozbiljno djelo pred crkvom, koja je mjesto višeg obrazovanja i predstavništvo Duha Svetoga. To je za tebe pitanje od životne važnosti. Krist, veliki Liječnik, jedini posjeduje mudrost koja može primijeniti učinkoviti lijek.

Duh Sveti uputio me da kažem: “Svi koji vjeruju u istinu trebaju biti Gospodnji glasnici.” Kao i Njegovi učenici, oni trebaju stalno učiti od Krista kako da uzdignu svoje misli, da prošire očekivanja i imaju najuzvišenija shvaćanja o Njegovoj preuzvišenosti i milosrđu, kako bi Duh Sveti mogao nadomjestiti nedostatak Njegove prisutnosti. To je Spasitelj pokušao utisnuti u um svojih učenika. Neka bude više usrdne molitve u traženju Gospodina. “Jer svatko”, rekao je Krist, “tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca.” (Luka 11,10) Zapovjeđeno mi je da svakom učitelju Evanđelja napominjem da treba produbiti i proširiti svoje razumijevanje o tome što mu Krist treba biti kad je riječ o nošenju odgovornosti. Sposobnosti se čudesno uvećavaju pod djelovanjem sile Duha Svetoga. …

Hoćeš li najusrdnije potražiti Gospodina? Moli se, moli se kao ponizni tragalac. Ne koristi svoju pamet da bi dokazao da su drugi zli, već im suosjećajno reci da duboko preispitaju vlastito srce i mole se da Gospodin očisti hram njihove duše od grijeha. Neka svatko prizna vlastite grijehe i onda će moći pristupiti Bogu u punoj vjeri. (Letter 296, 9. rujna 1906. — Pismo O. A. Olsenu koji je u to vrijeme bio tajnik Sjevernoameričkog inozemnog odjela pri Generalnoj konferenciji)