„Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti.“ (Ivan 11,25.26)
Nakon Kristovog raspeća, svećenici i upravitelji nisu se osjećali onako pobjedonosno kao što su očekivali. Nisu se radovali svojem uspjehu što su utišali glas Velikog Učitelja. Bili su uplašeni. Njegova je smrt već privlačila pozornost na Njegov život i karakter. Svećenici su bili uvjereni da je propao njihov pokušaj da se osvete i užasavali su se mrtvog Krista više, daleko više nego što su Ga se ikada bojali živog. …
Svjetlo s Neba okruživalo je grob i cijelo nebo bilo je osvijetljeno slavom anđela. Anđeo se približio grobu i otkotrljavši ustranu kamen kao da je oblutak, sjeo je na njega. I tada se čuo njegov glas: „Sine Božji, iziđi; tvoj te Otac poziva!“ I Isus je izišao iz groba korakom moćnog osvajača. Začuo se pobjednički poklič jer Ga je čekala nebeska obitelj; i moćni anđeo, za kojim su se povele sve nebeske vojske, poklonio se s poštovanjem pred Njime dok je On, Vladar Neba, objavio nad iznajmljenim Josipovim grobom: „Ja sam uskrsnuće i život!“ (Ivan 11,25) (The Youth’s Instructor, 28. srpnja 1898.)
Sva stvorena bića žive voljom i snagom Božjom. Ona su primatelji života Sina Božjeg. Koliko god bili sposobni i talentirani, bez obzira na njihove mogućnosti, oni neprestano dobivaju život od Izvora sveg života. On je izvor, zdenac života. … Život koji je položio kao čovjek, ponovno je uzeo i dao ljudima. On kaže: „Ja dođoh da život imaju, i da ga imaju u izobilju.“ (Ivan 10,10 – Varaždinska Biblija)
Krist se sjedinio s ljudskim rodom, da bi ljudski rod mogao postati jedno s Njime u Duhu i životu. Zaslugom ovog sjedinjenja u poslušnosti Božjoj riječi, Njegov život postaje njihov život. On kaže pokajniku: „Ja sam uskrsnuće i život.“ (The Youth’s Instructor, 4. kolovoza 1898.)
Preporučujemo:
