“I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo.” (Izreke 20,11)
Kad je Isus još bio dijete, Josip i Njegova majka pronašli su Ga u hramu među učiteljima kako ih sluša i postavlja im pitanja. Svojim je pitanjima obasjao njihove umove. Tijekom tog posjeta Jeruzalemu, shvatio je da je doista Božji Sin i da je pred Njim posebno djelo.
Kada Ga je majka upitala: “Dijete moje, zašto nam to učini! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili”, On im je odgovorio: “Pa zašto ste me tražili?” Tada je, uz božansku svjetlo koje Mu je obasjalo lice, svečano dodao: “Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?” (Luka 2,48.49) Iako se nakon toga vratio u Nazaret i pokoravao roditeljima, nije smetnuo s uma zadaću koju je trebao ispuniti — spoznaju da mora raditi na spasenju izgubljenih. Znao je da mora budno paziti na svaku svoju osobinu kako Sotona ne bi stekao ni najmanju prednost.
Isus je u svim svojim postupcima morao biti Božji Sin kako bi mogao prebivati među ljudima kao Očev predstavnik. Njegov je zadatak bio da druge učini sinovima Božjim. Nije smio propustiti nijednu priliku za dodavanje kvasca u brašno kako bi mladi, kao i stari, shvatili da nije dobro zapostavljati um u pogledu osposobljavanja za ulogu Božjih suradnika. Morao je poučavati bližnje radu do krajnjih granica svojih sposobnosti kako bi postali ono što bi i sami poželjeli jednom postići.
Krista su Njegova braća pogrešno razumjela zato što nije bio poput njih. Ublažio je svaku patnju koju je zapazio i uvijek je u tome bio uspješan. Imao je malo novca za davanje, ali je često dao svoj skromni obrok ljudima za koje je držao da su u većoj potrebi od Njega. Braća su osjetila da je Njegov utjecaj uvelike premašio njihov jer dok su se ona grubo obraćala siromašnim, poniženim dušama s kojima su dolazila u dodir, Krist se upravo takvima obraćao riječima punim ohrabrenja. Ako u obiteljskom krugu ne bi mogao učiniti ništa drugo, najtiše i najskrivenije što je mogao pružio bi nesretnicima kojima je pokušavao pomoći čašu hladne vode, pa im zatim u ruke spuštao vlastiti obrok. (Manuscript 22, 20. veljače 1898., “Krist, veliki Misionar”)
Preporučujemo:
Iako su tehnološki napredne igračke zavladale svijetom, stručnjaci se slažu da nema boljih igračaka za poticanje djetetovih logičkih sposobnosti od puzzli. Osim što su korisne, djeca ih vole! Slaganje puzzli pruža im zadovoljstvo, užitak i priliku da se usredotoče na aktivnost koja ima kraj kojemu se vesele. Želite li oduševiti svoje mališane novom korisnom, zabavnom i poučnom igračkom, odaberite našu slagalicu „Isus čudom hrani gladne“! Dostupno u našoj knjižari ili web-trgovini.