Ilijin primjer

21. 03. 2013.

“Ilija je bio čovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molio da ne bude kiše, i nije pala na zemlju za tri godine i šest mjeseci. Zatim je ponovo molio, pa je nebo dalo kišu, i zemlja je donijela svoj rod.” (Jakov 5,17.18)

Kada se na gori Karmelu Ilija pomolio za kišu (1. o Kraljevima 18,41-45), njegova vjera bila je stavljena na ispit, ali je izdržao i neumorno i dalje iznosio Gospodinu svoju molbu. Iako se šest puta usrdno molio, iako nije bilo nikakvog znaka da je njegova molba ispunjena, on je s dubokom vjerom nastavljao slati svoj zahtjev pred prijestolje milosti. Da je obeshrabreno odustao nakon šestog puta, njegova molitva ne bi bila uslišana, ali je izdržao sve dok odgovor nije stigao. Mi imamo Boga čije uši nisu zatvorene za naše molbe; ako se oslonimo na Njegovu riječ, On će blagosloviti našu vjeru. On želi da svi naši interesi budu utkani u Njegove interese, i tek tada će nas moći blagosloviti a da se mi ne nađemo u opasnosti da slavu za primljene blagoslove pripišemo sebi, već da svu slavu damo Njemu. Bog ponekad odmah ne uslišava naše molitve kad Mu ih prvi put uputimo, jer kada bi to učinio, mi bismo mogli pomisliti da imamo pravo na sve blagoslove i prednosti koje nam daje. Umjesto da ispitujemo svoje srce da bismo vidjeli da se možda neko zlo nije uvuklo u našu dušu, da nismo popustili nekom grijehu, mi bismo postali nemarni propuštajući priznati svoju ovisnost o Njemu i da nam je Njegova pomoć doista potrebna. (2BC 1034,1035)
Sluga je stražario dok se Ilija molio. Šest puta se vraćao sa straže i govorio: Nema ničega, nema nikakvog oblaka, nema nikakvog znaka da se sprema kiša! Ali prorok nije obeshrabreno odustao. … Dok je ispitivao svoje srce, kao da je postajao sve manji i u svojim očima i pred Bogom. … I onda, kada se uspio odreći sebe i osloniti se na Spasitelja kao na svoju jedinu snagu i svoju jedinu pravednost, odgovor je došao. Sluga se pojavio i rekao: “Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora!” (1. o kraljevima 18,44) (Isto, 1035)
U tom malom oblaku vjerom je vidio obilje kiše. … Vjera slična ovoj potrebna je danas u svijetu — vjera koja će se osloniti na obećanja Božje Riječi i biti uporna sve dok je Nebo ne usliši. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 101)