„Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se.“ (Rimljanima 14,12)
Bog je svakom čovjeku dao njegov posao. On nije ostavio duhovne probitke crkve potpuno u rukama propovjednika. Nije dobro ni za propovjednika niti za vjernike crkve da propovjednik preuzme svu odgovornost za Gospodnje nasljedstvo. Svaki vjernik treba obaviti svoj dio da bi se crkva mogla održati u zdravom stanju. Mi smo svi udovi istoga tijela i svaki ud treba obaviti svoju ulogu na dobro svih ostalih. Nemaju svi udovi istu službu. Kao što i udovi našeg fizičkog tijela stoje pod upravom glave, tako se i udovi našeg duhovnog tijela moraju podložiti uputama Krista kao žive Glave cijele Crkve. …
Propovjednik i vjernici crkve trebaju se sjediniti kao jedna cjelina u radu na izgradnji i blagostanju crkve. Svaki pojedinac koji je pravi vojnik u Gospodnjoj vojsci treba biti iskreni, ozbiljni i uspješni radnik koji radi na unapređenju interesa Kristovog kraljevstva. …
Mnogim je vjernicima uskraćeno iskustvo koje su trebali steći samo zato što je prevladalo mišljenje da propovjednik treba obavljati sav posao i nositi sve terete. Ili su tereti bili natovareni na propovjednika, ili je on sam preuzeo sve dužnosti koje su trebali obavljati vjernici crkve. Propovjednici trebaju ukazati povjerenje službenicima i vjernicima crkve i naučiti ih kako da rade za Učitelja. Tako propovjednik ne bi morao sve poslove obavljati sam, a crkva bi u isto vrijeme dobila mnogo veće blagoslove nego kada bi on pokušao sve poslove obavljati sam i tako lišiti vjernike crkve sudjelovanja u poslu koji je Gospodin odredio da oni obavljaju. …
Teret crkvenog rada treba biti podijeljen među vjernicima crkve tako da svaki od njih postane radnik za Gospodina. Ima mnogo neiskorištenih snaga u našim crkvama. … Mnogi imaju spremne ruke i srce, ali su bili obeshrabreni u nastojanju da svoju energiju ulože u rad. … Mudrost da se prilagodimo određenoj okolnosti, snaga da djelujemo na vrijeme u žurnim slučajevima, sve to stječe se uporabom talenata koje nam je Gospodin dao i stjecanjem iskustava u osobnom radu. (Review and Herald, 9. srpnja 1895.)