„Pobjedniku, vršiocu mojih djela do kraja, njemu ću dati vlast nad poganima.“ (Otkrivenje 2,26)
Sam Gospodin je obećao svojim učenicima: „Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi.“ (Ivan 14,3) Pretkazujući usamljenost i tugu svojih učenika, Spasitelj je, pun sućuti, poslao anđele da ih utješe uvjeravanjem da će On ponovno osobno doći, kao što je otišao na Nebo. Dok su stajali napregnuto gledajući prema gore ne bi li uhvatili posljednju sliku Onoga koga su ljubili, pozornost učenika privukle su riječi: „Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.“ (Djela 1,11) Anđeoska poruka ponovno je u njima oživila nadu. Učenici se „s velikim veseljem vratiše u Jeruzalem, gdje su sve vrijeme bili u hramu hvaleći Boga“. (Luka 24,52.53) Nisu se radovali zato što se Isus odvojio od njih i što su ostavljeni da se bore s poteškoćama i kušnjama ovoga svijeta, već zbog uvjeravanja anđela da će On ponovno doći.
Objavljivanje Kristova dolaska trebalo bi i danas biti, kao što je bilo navješćivanje anđela pastirima u Betlehemu, uzrokom velike radosti. Oni koji doista ljube Spasitelja ne mogu a da s radošću ne pozdrave ovu objavu zasnovanu na Božjoj riječi – da će Onaj na koga su usmjerene njihove nade u vječni život ponovno doći, ne zato da bude vrijeđan, prezren i odbačen kao prigodom svog prvog dolaska, nego da u sili i slavi spasi svoj narod. (Velika borba, str. 268)
Evanđelje treba napredovati iz bitke u bitku, iz pobjede u pobjedu. „A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega.“ (Daniel 7,27) Oni će uzeti kraljevstvo i zadržati ga u vijeke vjekova. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 219)
Preporučujemo:
