Imućno društvo

“Jer kao što su u danima prije potopa jeli i pili … a da nisu ništa ni znali dok nije došao potop i odnio sve.” (Matej 24,38.39 — Varaždinska Biblija)
“U Noino vrijeme vladao je grijeh neumjerenosti, a i danas je grijeh u obliku neumjerenosti u hrani i piću toliko izražen da ga Bog neće zauvijek podnositi. … Čovjek pretjeruje u onome što mu je dopušteno i njegovo cijelo biće pati zbog posljedica kršenja zakona koje je Bog uspostavio. Neumjerenost u jelu i piću sve je raširenija. Na stolovima je postavljena raznovrsna hrana kojom ljudi zadovoljavaju svoj veliki apetit. Ovakvo postupanje donosi određene posljedice. Životna snaga ne može izdržati pod nametnutim teretom, i na kraju se slama. Bog … neće činiti čuda da onemogući loše djelovanje izopačenog kršenja zakona zdravlja i života. … Čovjek treba gledati na svoju vrijednost prema cijeni koja je plaćena za njega. Kada postane svjestan ove vrijednosti, on neće svjesno zloupotrebljavati svoje tjelesne i umne sposobnosti. Čovjek vrijeđa nebeskog Boga kada zloupotrebljava svoju dragocjenu snagu i stavlja je pod utjecaj Sotoninih oruđa, i kada se omamljuje odajući se onome što je štetno po zdravlje, pobožnost i duhovnost.” (Letter 73a, 1896.) “Iako je zlo ovoga svijeta bilo vrlo veliko, Gospodin je ljudima ipak dao vrijeme milosti od stotinu dvadeset godina, kada su se, da su htjeli, mogli pokajati. Međutim, bez obzira na strpljenje dobrog i milostivog Boga, ljudi se nisu promijenili. U početku su osjećali strahopoštovanje. Bojali su se nastaviti s nemarnim načinom života. Ali onda su izopačene navike nadvladale suzdržanost. U onoj mjeri u kojoj su se ljudi odupirali uvjerenjima, u toj mjeri je njihovo prosuđivanje bilo pomračeno, a njihova želja da slijede put bezbožnosti pojačana.” (Manuscript 88, 1897.) “Mi se moramo hraniti i piti da bismo imali tjelesnu snagu služiti Gospodinu, ali kada prekomjerno unosimo hranu ne razmišljajući o tome hoćemo li ugoditi našem nebeskom Ocu, hranu koja isključivo zadovoljava naš ukus, činimo upravo ono što su ljudi činili u Noino vrijeme.” (Manuscript 16, 1895.)