“Isus je obilazio po svoj Galileji učeći u tamošnjim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o Kraljevstvu te ozdravljajući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu.” (Matej 4,23)
Ovaj svijet je prostrana bolnica, ali Krist je došao liječiti bolesne, objaviti oslobođenje Sotoninim robovima. U Njemu su bili zdravlje i snaga. On je davao svoj život bolesnima, nevoljnima, onima nad kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio nijednog koji je došao primiti Njegovu iscjeljujuću silu. Znao je da su oni koji su Ga molili za pomoć sami na sebe navukli bolest; pa ipak ih nije odbio iscijeliti. A kad je čudotvorna moć ušla u ove jadne duše, one su postale osvjedočene o grijehu i mnoge su bile izliječene od svoje duhovne, kao i od tjelesnih bolesti. Evanđelje još uvijek posjeduje istu silu; pa zašto i danas nismo svjedoci istih rezultata?
Krist osjeća jad svakog nevoljnika. Krist osjeća prokletstvo kad zli duhovi razdiru neko ljudsko tijelo. On osjeća samrtne muke kad groznica iscrpljuje životnu snagu. On je i danas isto tako spreman iscijeliti bolesnog kao kad je bio osobno na Zemlji. Kristove su sluge Njegovi predstavnici, nastavljači Njegovog djelovanja. On želi preko njih upotrijebiti svoju iscjeljujuću silu.
U Spasiteljevu načinu iscjeljivanja nalazila se pouka za Njegove učenike. Jednom prigodom namazao je blatom oči slijepom čovjeku i naložio mu: “‘Idi umij se u ribnjaku Siloe!’ … Slijepac ode, umije se i vrati se gledajući.” (Ivan 9,7) Izlječenje se moglo izvršiti samo silom velikog Iscjelitelja, ali je Krist ipak koristio jednostavna sredstva iz prirode.
Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je rekao: “Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi!” (Ivan 5,14) Na taj način pružio je pouku da je bolest posljedica kršenja Božjeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da su ljudi živjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, u svijetu ne bi postojala velika bijeda.
Krist je bio Vođa i Učitelj starom Izraelu i On ga je poučavao da je zdravlje nagrada za poslušnost Božjim zakonima. Veliki Liječnik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio je svojemu narodu iz stupa od oblaka, upućujući ga što mora učiniti i što Bog želi učiniti za njih. “Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15,26) Kad su ispunili uvjete, obećanje im je potvrđeno: “U plemenima njinim bolesnih ne bješe.” (Psalam 105,37) (Isusov život, str. 680—682)