“A Isus, kad vidje njihovu vjeru, reče uzetome: ‘Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi!’” (Matej 9,2)
Danas postoje tisuće koji pate od bolesti tijela i koji, kao i uzeti, čeznu za riječima: “Oprošteni su ti grijesi.” Teret grijeha sa svojim nemirom i nezadovoljenim željama osnova je njihove bolesti. Oni ne mogu naći olakšanje dok ne dođu Iscjelitelju duše. Mir koji samo On može dati pružit će snagu umu i zdravlje tijelu.
Isus je došao da “uništi đavolska djela”. “U njoj bijaše Život” i On, Riječ, kaže: “Ja sam došao da … imaju život i da ga imaju u izobilju.” On je “životvorni duh” (1. Ivanova 3,8; Ivan 1,4; 10,10; 1. Korinćanima 15,45). On još uvijek ima istu životodavnu silu kao onda kad je na Zemlji liječio bolesne i davao oprost grešnicima. On “ti otpušta sve grijehe”, On “iscjeljuje sve slabosti tvoje” (Psalam 103,3).
Izlječenje uzetoga djelovalo je na ljude kao da se Nebo otvorilo i otkrilo svu slavu boljega svijeta. Dok je čovjek koji je bio izliječen prolazio kroz mnoštvo blagoslivljajući Boga na svakom koraku i noseći svoj teret koji mu je bio lak kao pero, ljudi su odstupali da bi mu napravili mjesta s licima koja su odavala strahopoštovanje, i netremice ga gledali, tiho šapćući međusobno: “Danas vidjesmo čudesa!”
Farizeji su bili nijemi od začuđenosti i svladani porazom. Vidjeli su da ne postoji prilika da njihova ljubomora razjari mnoštvo. Veličanstveno djelo učinjeno čovjeku koga su oni predali Božjoj srdžbi ostavilo je takav dojam na narod da su rabini na neko vrijeme bili zaboravljeni. Vidjeli su da Krist posjeduje silu koju su oni pripisivali samo Bogu; ali plemenito dostojanstvo Njegova držanja bilo je u uočljivoj suprotnosti s njihovim nadmenim ponašanjem. Bili su zbunjeni i posramljeni prepoznajući, ali ne priznajući nazočnost uzvišenijeg bića. Što je jači bio dokaz da Isus ima silu na Zemlji opraštati grijehe, to su se čvršće utvrdili u nevjerstvu. Iz Petrovog doma, u kome su vidjeli uzetoga kako je izliječen Njegovom riječju, otišli su stvarati nove planove za ušutkivanje Božjeg Sina. (Isusov život, str. 208,209)
Za razmišljanje: Kako se osjećam kada Isus učini nešto čudesno za nekoga drugog, a ne za mene?