“Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnom i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.” (Daniel 7,13.14)
Ovaj ulomak bogat je značenjem. U kontekstu 7. poglavlja Knjige proroka Daniela, redci ne govore o Isusovom drugom dolasku, već o Njegovom dolasku na mjesto suda. Pozornica za ovaj događaj postavljena je u 9. i 10. retku, gdje je opisano javno postavljanje prijestolja, dolazak Oca i otvaranje knjiga s dokazima koji čine osnovu konačnog suda. Sada Daniel opisuje Krista kao “Sina Čovječjega” koji se pridružuje Ocu u zasjedanju suda prije nego što okončaju zemaljsku povijest.
Viđenje pokazuje da sud završava u Isusovu korist, koji na kraju prima vječnu vlast. Ta odluka zauvijek zapečaćuje sudbinu Sotone i čini Božji svemir sigurnim u nastupajućim vjekovima vječnosti. A sud koji opravdava Isusa uključuje Njegove sljedbenike. Tako sud koji dosuđuje u korist Isusovog djela na Zemlji, također opravdava one koji su odlučili prihvatiti prednosti Njegovog utjelovljenja, života, smrti i uskrsnuća.
Najzanimljivije je u ovom prizoru suda što se Isus prikazuje kao “Sin Čovječji”. Taj Ga je redak naveo da u vrijeme svoje zemaljske službe izabere taj naslov kao svoj omiljeni opis. Nije izabrao naslov Mesije ili Krista zato što su oni upućivali na velik broj misli povezanih s kraljem pobjednikom. Da bi to izbjegao, Isus se poistovjetio sa “Sinom čovječjim“.
Zanimljivo je da Ivan, pisac Otkrivenja, ponovno bira naslov Sin Čovječji u Otkrivenju 14,14-16, kojim opisuje Isusa koji dolazi na nebeskim oblacima na svršetku vremena da povede svoj narod kući. Prema tome, možemo vidjeti da Židovi nisu u potpunosti pogriješili kada su zamišljali Mesiju kao kralja pobjednika. Međutim, nisu bili ni potpuno u pravu. U stvarnosti, Isusova služba kao Sina Čovječjeg ima dva aspekta — prvi kao Sluga koji pati i drugi kao budući Kralj. Konačni sud koristi postignuća prve faze Njegovog djela kao opravdanje za drugu, u kojoj Mu je dana vječna vlast.
Preporučujemo:
