“Čuvajte se farizejskog kvasca, to jest licemjerja!” (Luka 12,1)
Licemjerstvo farizeja bilo je proizvod sebičnosti. Proslavljanje sebe samih bilo je cilj njihova života. … Čak i učenici, premda su naoko napustili sve zbog Isusa, u srcu nisu prestali tražiti za sebe velike stvari. … Kao što će kvasac, ako se ostavi da dovrši svoj rad, izazvati pokvarenost i raspadanje, tako će i samoživ duh, ako se gaji, izazvati oskvrnuće i uništenje duše.
Koliko je među Kristovim sljedbenicima danas, kao i u stara vremena, raširen ovaj podmukli, varljivi grijeh! Kako je često naša služba Kristu i naša zajednica jednog s drugim narušena tajnom željom za uzdizanjem svoga ja! Kako spremno dolazi misao da sami sebi čestitamo, i želja za ljudskim odobravanjem! Samoljublje, želja za lakšim putom od onoga koji je Bog odredio vodi k zamjeni božanskih pravila ljudskim teorijama i predajom. Riječi Kristove opomene izgovorene su Njegovim učenicima: “Čuvajte se kvasca farizejskoga.” … Jedino Božja sila može otkloniti samoživost i licemjerstvo. (Isusov život, str. 333,334)
Ipak, kad se pridružio učenicima, Juda nije bio neosjetljiv prema ljepoti Kristova karaktera. Osjećao je utjecaj božanske sile koja je privlačila duše Spasitelju. On koji nije došao slomiti napuknutu trsku niti ugasiti “stijenj što tinja” neće odbiti ovu dušu dok i jedna želja bude sezala k svjetlosti. Spasitelj je čitao Judino srce; On je znao dubinu grijeha kome će Juda podleći ako ga Božja milost ne oslobodi. Povezujući ovog čovjeka sa sobom, On ga je postavio tamo gdje je, iz dana u dan, mogao biti doveden u dodir s izvorom nesebične ljubavi. Ako bi otvorio svoje srce Kristu, božanska milost izagnala bi demona sebičnosti, pa bi čak i Juda mogao postati podanik Božjeg kraljevstva. (Isto, str. 231)
Nitko nije bio tako uzdignut kao Krist, pa se ipak spustio do najponiznije dužnosti. … Sam Krist je dao primjer poniznosti. Ovu važnu pouku nije želio prepustiti čovjekovu staranju. Pridavao joj je tako velik značaj da je On osobno, On koji je jednak Bogu, postupao kao sluga prema svojim učenicima. Dok su se raspravljali oko najvišeg mjesta … On je prao noge svom izdajniku. … Njegov cjelokupan život bio je podčinjen zakonu službe. On je služio svima, pomagao svima. Tako je životom ostvario Božji zakon i svojim primjerom pokazao kako da Ga poslušamo. (Isto, str. 538,539)