“Zato se veli: ‘Probudi se, ti koji spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti!’ Prema tome, pomno pazite kako živite! Iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli!” (Efežanima 5,14-16)
Mi živimo u najsvečanijem razdoblju povijesti ovoga svijeta. Uskoro se treba odlučiti sudbina ljudi. … Naš vodič treba biti Duh istine. …
Mnogi su prevareni glede svojega stvarnog stanja pred Bogom. Sami sebi čestitaju što nisu učinili zlodjela, a zaboravljaju nabrojiti dobra i plemenita djela što ih Bog od njih očekuje a koja su zanemarili učiniti. Nije dovoljno da su stabla u Božjem vrtu; Oni trebaju ispuniti Njegova očekivanja donošenjem plodova. On ih drži odgovornima što su propustili učiniti sve dobro koje su mogli učiniti zahvaljujući Njegovoj osnažiteljskoj milosti. U nebeskim su knjigama zapisani kao oni koji smetaju zemlji. Ali, ni slučaj ovih ljudi nije beznadan. One koji su prezreli Božju ljubav i zloupotrijebili Njegovu milost, Srce strpljive Ljubavi još preklinje. “Zato se veli: ‘Probudi se ti koji spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti!’ Prema tome, pomno pazite kako živite! … iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli!” (Efežanima 5,14-16)
Kad dođe vrijeme kušnje, otkrit će se oni koji su Božju riječ učinili pravilom svojega života. Ljeti nema vidljive razlike između zimzelenog i ostalog drveća; ali kad dođu zimske oluje, zimzeleno drveće ostaje nepromijenjeno, dok ostalo drveće ostaje bez lišća. Tako se sada ni lažni vjernik ne može razlikovati od pravog kršćanina, ali pred nama je upravo vrijeme kada će razlika postati očitom. Neka se podigne protivljenje, neka zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpeljivost, neka se raspali progonstvo, i polovični će se i licemjerni kršćani pokolebati i odreći vjere; ali će pravi kršćanin stajati čvrsto kao stijena, s jačom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane blagostanja.
Psalmist kaže: “Razmišljam o svjedočanstvima tvojim. … Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne.” (Psalam 119,99.104)
“Blago čovjeku koji je stekao mudrost.” “Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničega bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.” (Izreke 3,13; Jeremija 17,8) (Velika borba, str. 517,518)
Vrijednost drveta ne određuje se njegovim imenom, već njegovim urodom. (Isusov život, str. 70,71)