“Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u njemu živjeti.” (Kološanima 2,6)
Kad budu posvećena istinom, naša će srca biti sjedinjena s Kristovim srcem. Apostol kaže: “Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu!” (Filipljanima 2,5) Nalazi li sebičnost i veličanje sebe put do naše duše? Razmišljajmo o Isusu, svojem Spasitelju. Sjetimo se kako se On ponizio. On je bio Zapovjednik nebeskih vojski, ali je odložio svoju krunu, skinuo kraljevsku odjeću i svoju božansku narav zaogrnuo ljudskom, kako bi svojom ljudskom naravi mogao dotaknuti ljudski rod, dok svojom božanskom naravi dohvaća božanstvo. On je ponizio sebe radi palog čovjeka.
Ima nekih … koji su stajali u vlastitom svjetlu. Neki su spremno razotkrivali zlo, govorili su o zlu, ali dobro koje su vidjeli kod svoje braće nisu pohvalili. Oni koji misle i govore loše o svojoj braći, povređuju Krista u osobi Njegovih svetih. Oni ožalošćuju Kristovo srce i dovode vlastitu dušu u opasnost. …
Tko je ispraznio sebe od oholosti i samopouzdanja? Tko je onako ozbiljan kao što je bio Jakov, koji se svom snagom bića hrvao s anđelom? Jakov je upotrijebio svu svoju snagu misleći da se bori s nekim razuzdanim neprijateljem, ali Gospodin je stavio svoj prst na njega, i na Njegov božanski dodir hrvanje je prestalo. Jakov je shvatio da je to Gospodin. Tada je sav slomljen pao Anđelu oko vrata i čvrsto Ga držeći, molio: “Blagoslovi me.” Anđeo je na to rekao: “Pusti me, zora je.”
Sada je bio red na Jakova da odredi uvjete, i on je rekao: “‘Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš.’ Nato ga onaj zapita: ‘Kako ti je ime?’ Odgovori: ‘Jakov.’ Onaj reče: ‘Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.’ Onda zapita Jakov: ‘Reci mi svoje ime!’ Odgovori onaj: ‘Za moje me ime ne smiješ pitati!’ I tu ga blagoslovi. Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel, jer — reče — vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.” (Postanak 32,26-30)
Savjetovala sam ljudima da najusrdnije traže Gospodina. (Manuscript 187, 16. listopada 1898., ulomak iz dnevnika)