“Zato, primajući u posjed kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, čuvajmo i dalje milost. Njom i dalje štujmo Boga kako mu je ugodno, u strahu i poštovanju.” (Hebrejima 12,28)
Kad Isus prestane moliti za čovjeka, svi su slučajevi zauvijek odlučeni. To je vrijeme kad On vrši obračun sa svojim slugama. Za one koji su zanemarili pripremu da se očiste i posvete, što bi ih osposobilo da budu među onima koji čekaju da pozdrave svojega Gospodina, sunce zalazi u tmini i mraku da se više ne pojavi. Vrijeme milosti je isteklo; Krist prestaje s posredovanjem na Nebu. Ovo vrijeme dolazi konačno za sve iznenada i one koji nisu očistili svoju dušu poslušnošću istini, naći će na spavanju. Oni su se umorili od čekanja i bdjenja; postali su ravnodušni u pogledu dolaska svojega Gospodara. Oni nisu čeznuli za Njegovim dolaskom i smatrali su da nema potrebe za takvim neprekidnim, ustrajnim bdjenjem. Dosad su se razočarali u svojim očekivanjima i mogli bi se ponovno razočarati. Zaključili su da imaju dovoljno vremena za ustajanje. Nastojat će da ne izgube priliku za osiguranje zemaljskog blaga. Bilo bi dobro da od ovoga svijeta dobiju sve što mogu. A u ostvarenju tog cilja izgubili su svaku težnju i zanimanje za dolazak Gospodara. Postali su ravnodušni i nemarni, kao da je Njegov dolazak još u dalekoj budućnosti. No dok je njihovo zanimanje bilo zaokupljeno stjecanjem zemaljskog dobitka, u nebeskom Svetištu je djelo završilo i oni su ostali nepripremljeni.
Da su takvi znali da će Krist uskoro završiti svoje djelo u nebeskom Svetištu, kako bi se drugačije ponašali, kako bi ozbiljno bdjeli! Predviđajući sve to, Gospodar im u nalogu da bdiju upućuje pravovremeno upozorenje. On izričito kaže da će doći iznenada. On ne određuje vrijeme, da ne bismo zanemarili trenutačnu pripremu i zbog nemarnosti očekivali vrijeme kad mislimo da će doći, pa odlažemo pripremu. “Bdijte, dakle, jer ne znate.” Pa ipak nas ova prorečena neizvjesnost i iznenadnost ne uspijeva prenuti iz naše tuposti i uspavanosti da potpuno budni čekamo našega Gospodara. Oni koji ne budu čekali i bdjeli, na kraju će se iznenaditi zbog svoje nevjernosti. Gospodar dolazi pa umjesto da budu spremni i da Mu odmah otvore, utonuli su u svjetovni san i na kraju su izgubljeni.
Prikazana mi je skupina potpuno različita od ove opisane. Oni su čekali i bdjeli. Njihove su oči bile usmjerene prema Nebu i na njihovim usnama bile su riječi njihovog Gospodara: “Što vam kažem, svima kažem: Bdijte!” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 161,162)