“Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist.” (1. Korinćanima 10,4)
Iz stijene koju je Mojsije udario prvi put potekla je živa voda koja je osvježila Izraelce u pustinji. Tijekom svih lutanja, kad god je bilo potrebno, čudo Božje milosti opskrbljivalo ih je vodom. Međutim, voda nije nastavila teći s Horeba. Kad god su tijekom svog putovanja trebali vodu, ona je potekla iz stijene u blizini tabora.
Krist je bio taj koji je silom svoje riječi činio da Izraelu poteče živa voda. “Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist.” (1. Korinćanima 10,4) On je bio izvor svih tjelesnih i duhovnih blagoslova. Krist, istinska Stijena, bio je s njima tijekom svih lutanja. “Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu, i potekla je voda.” “Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.” (Izaija 48,21; Psalam 105,41)
Udarena je stijena bila slika Krista, a s pomoću tog simbola podučavane su najdragocjenije duhovne istine. Kao što je životodavna voda tekla iz stijene, tako iz Krista koga “Bog bije”, kojeg “za naše grijehe probodoše” (Izaija 53,4.5), teče rijeka spasenja izgubljenom ljudskom rodu. Kao što je stijena bila jednom udarena, tako je i Krist “prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju” (Hebrejima 9,28). Naš Spasitelj nije trebao biti žrtvovan po drugi put, stoga oni koji traže blagoslove Njegove milosti trebaju ih tražiti u Njegovo ime, izlijevajući želju svog srca u pokajničkoj molitvi. Takva će molitva Gospoda nad vojskama podsjetiti na Isusove rane i tada će poteći svježa životodavna krv, simbol žive vode koja je tekla za Izrael. (Patrijarsi i proroci, str. 342,343)
Za razmišljanje: Životodavna Kristova sila još uvijek je dostupna svakomu tko želi piti od Njega. Što ću propustiti danas ako ne budem pio iz istinske Stijene, Isusa Krista?